Rijetko koji putevi su čudni kao fudbalski. Na tom putešestviju česte su promjene klubova i zemalja, pa je tako tražeći sebe, Novopazarac Ivan Joković (22), za pet godina promijenio deset klubova, dva po sezoni.
Fizički dominantan i tehnički odlično potkovani napadač, sa izrazitim osećajem za gol, ne tako davno kao jedan od najmlađih izrastao je u golgetera Tutina u srpskoligaškoj konkurenciji.
Krenuo je iz OFK Rasa, bio deo mlađih kategorija IMT-a, dok kao 18-godišnjak nije zaigrao u seniorskom timu tada prvoligaša Sinđelića iz Beograda. Potom je nosio dresove BSK-a iz Borče, Tutina, Jošanice, Javora, čačanskog Borca, bio je u Radu i požeškoj Slogi, da bi tek završenu sezonu završio u italijanskoj Seriji D kao igrač Tau Altopaše. Klub iz luke pored Firence zauzeo je peto mesto na tabeli, a njegov debi se odužio, dočekao ga je tek u finišu sezone.
“Bilo je to u nestvarnom ambijentu pred 6.000 ljudi protiv Livorna, bivšeg člana Serije A. Dva meseca sam samo trenirao čekajući na boravišnu vizu tako da sam stigao da odigram tek pet utakmica u završnici prvenstva. Ulazio sam sa klupe, ali i ostavio iza sebe neverovatno iskustvo. Imam ponudu da ostanem u klubu, ali razmišljam, želim više,” istakao je Joković.
Da su putevi da čudniji ne mogu biti, Jokovićev primer je gotovo savršen. Prvu seniorsku utakmicu odigrao je u dresu Sinđelića u Novom Pazaru. Bio je to drugoligaški duel iz oktobra 2019. godine u kojem je na teren kročio samo nekoliko trenutaka pre nego će u 82. minutu postići jedini gol na meču.
“Sjećam se dobro, tako se namijestilo. Željeo sam drugačiji put, ali nisam se predao. Vjerujem u sebe i znam da mogu i do najveće scene. Dosta je igranja u nižim rangovima, svim srcem želim da ostvarim najveću želju i da konačno zaigram za Novi Pazar. Od tog cilja neću odustati ni po koju cijenu,” kaže Ivan Joković (22).
FOTO: P. Lešević
Izvor Žurnal