Autor Redakcija Sandžak Danas
Izbor Omera Đondića za predsjednika Medžlisa Islamske zajednice u Tutinu ne samo da je izazvao kontroverze, već je otvorio duboke rane u povjerenju vjernika prema Islamskoj zajednici kao instituciji koja bi trebala biti iznad politike. Odluka mufitje Mevludina Dudića da na ovu važnu funkciju imenuje osobu koja je otvoreno politički aktivna i član Stranke pravde i pomirenja (SPP) pokazuje do koje mjere je Islamska zajednica postala instrument političkih igara. Ovaj potez je ne samo problematičan, već krajnje neodgovoran i destruktivan za vjeru, zajednicu i jedinstvo muslimana u Sandžaku.
Muftija Mevludin Dudić, koji bi trebao biti moralni autoritet i simbol duhovnog jedinstva muslimana, ovom odlukom je otvoreno pokazao da su politički interesi važniji od vjerskih principa. Umjesto da Islamska zajednica bude utočište za sve muslimane, bez obzira na njihovu političku pripadnost, ona se pod njegovim vodstvom sve više pretvara u stranački resurs SPP-a. Ovo nije samo zabrinjavajuće; ovo je opasno. Ovime se Islamska zajednica udaljava od svoje osnovne misije i pretvara u poligon za politička prepucavanja, čime se gubi povjerenje vjernika i uništava njen kredibilitet.
Omer Đondić, kao odbornik SPP-a, nije samo politička figura; on je aktivno učestvovao u političkim sukobima, uključujući napade na političke protivnike putem društvenih mreža i javnih istupa. Njegova politička retorika i ponašanje su u direktnom sukobu s ulogom koju bi trebao imati lider vjerske zajednice. Ovaj izbor nije slučajan – on je očigledan primjer kako se Islamska zajednica koristi kao platforma za cementiranje političkog utjecaja SPP-a, čime se trajno narušava njen status neutralnog i nezavisnog duhovnog autoriteta.
Dudićeva odluka da postavi politički aktivnu osobu na čelo Medžlisa u Tutinu nije samo uvreda za vjernike koji očekuju nepristrasnost, već i jasna poruka da Islamska zajednica pod njegovim vodstvom nije zajednica svih muslimana. Ovo je čin koji produbljuje podjele među Bošnjacima i dodatno slabi ionako krhko jedinstvo u Sandžaku.
Kritičari s pravom povlače paralele sa scenarijima iz drugih vjerskih zajednica – kako bi javnost reagovala da Srpska pravoslavna crkva imenuje otvorenog političkog funkcionera na čelo jedne eparhije? To bi bio skandal neslućenih razmjera. Međutim, Dudić se očigledno osjeća dovoljno “moćnim” da ovakve poteze provodi bez straha od posljedica.
Ovo nije samo bruka za Mevludina Dudića i Islamsku zajednicu, već i sramota za cijeli bošnjački narod. Jedna vjerska zajednica, koja bi trebala biti svjetionik duhovnog i moralnog vodstva, sada se sve više doživljava kao produžena ruka jedne političke stranke. Dudićevo ponašanje i odluke ukazuju na to da je njegov fokus na političkom oportunizmu, a ne na interesima vjernika i očuvanju vjerskog jedinstva.
Pitanje koje se sada nameće jeste: hoće li vjernici, posebno oni koji ne podržavaju SPP, i dalje imati povjerenje u Islamsku zajednicu? Ili će ovaj čin biti okidač za masovno udaljavanje vjernika od institucije koja bi trebala biti njihova duhovna kičma? Na kraju, povjerenje je teško zaslužiti, ali ga je nevjerovatno lako izgubiti – i Dudić je upravo napravio korak u pravcu nepovratnog gubitka tog povjerenja. Umjesto da gradi mostove, on postavlja zidove, a posljedice ovakvog djelovanja osjetit će cijela zajednica.