Sandžak – Nakon što je njegova prva objava o rukovanju izazvala lavinu reakcija širom društvenih mreža, sandžački privrednik i pisac Hako Duljević ponovo se oglasio – ovog puta još direktnije i odlučnije. U video obraćanju i dodatnoj poruci javnosti, Duljević je naglasio da nije imao namjeru nikoga vrijeđati niti nametati stavove, ali da ostaje čvrsto pri onome što je iznio.
“Ja nisam vjerski poglavar, ne donosim fetve, niti obavezujem bilo koga. Izrekao sam samo svoj stav.”
“Ne pričam o ulici – pričam o porodici”
Kako je pojasnio, ključ njegovog stava pogrešno je interpretiran. Duljević ističe da ne govori o javnim mjestima, institucijama ili svakodnevnim kontaktima, već isključivo o odnosima unutar porodice i vlastitog doma.
“Ako neko uđe u moju kuću i ne želi da pruži ruku domaćinu, to je za mene uvreda.”
Upravo ova rečenica izazvala je najviše reakcija, jer jasno pokazuje granicu koju Duljević postavlja: u njegovom domu rukovanje je osnov poštovanja.
“Ko hoće – bujrum, ko neće – vrata su tu”
U svom obraćanju dodatno je zaoštrio stav:
“Ja tebi ne dolazim u kuću da namećem svoja pravila. Ali u mojoj kući postoje moja pravila. Ko ih ne prihvata – ne mora ni dolaziti.”
Ova poruka, iako oštra, kod dijela javnosti tumači se kao legitimno pravo domaćina da definiše odnose u svom prostoru, posebno kada je riječ o porodičnim i tradicionalnim vrijednostima. Duljević je u svom obraćanju podsjetio i na običaje u kojima je odrastao, ističući da su se u njegovoj porodici njegovali bliski i otvoreni odnosi, rukovanje pa čak i ljubljenje kao znak poštovanja među rodbinom.
“Tako sam odgojen i to se kod mene neće mijenjati.”
Na taj način, njegov stav dobija i širi kontekst – ne kao trenutna reakcija, već kao kontinuitet porodičnog odgoja i tradicije. Ujedno, Duljević je uputio i ozbiljno upozorenje onima koji su u komentarima prelazili granicu:
“IP adrese svih koji vrijeđaju i prijete biće evidentirane i prijavljene Odjeljenju za visokotehnološki kriminal.”
Ovim potezom jasno je poručio da neće tolerisati govor mržnje i prijetnje, bez obzira na neslaganja u stavovima. Reakcije su i nakon drugog obraćanja ostale podijeljene. Ipak, ono što je neupitno jeste da je Hako Duljević uspio otvoriti važnu društvenu temu – kako balansirati lična uvjerenja, tradiciju i međuljudske odnose u savremenom društvu.