Zanimljivo je kako Allah opisuje muslimane i njihovu ljubav prema njima, munaficima, jer kad su sa njima govore da vjeruju, ali u prsima veliku mržnju kriju, pa ih je Allah razotkrio kako bi se mogli čuvati njihovih spletki.
U predaji stoji kad bi munafik došao među sto vjernika, a samo jedan da među njima bude munafik, on bi ipak sjeo pored njega, iako ga ne zna. Ili obratno, kad bi vjernik došao gdje sjedi sto munafika, a samo jedan vjernik, on bi sjeo pored vjernika, jer duše se namirišu i osjećaju.
Munafici se umiju „prikijafetiti“, pa ko nema vjerničkog rezona i pogleda, može nasjesti i zaveden biti. Poslanik, a.s., je najavio da će muslimani oponašati njih u stopu, pa kad bi oni ušli u mišiju rupu i oni bi za njima pošli.
Pa kad su ga upitali za kim bi pošli, rekao je: “Za kim drugim, nego kršćanima.“ Muslimani su merhametli narod, a počesto i naivni, pa svakom vjeruju, a i Allah kazuje da Ummet Muhammedov vjeruje u sve prijašnje knjige, pa je to razlog tolerancije u odnosu na njih koji ne priznaju Muhammeda, a.s.
Poslanik je izrekao jedan hadis koji raduje svakog onog ko nosi iman u svom srcu, a to je: “Svako je sa onim koga voli.“ Ili u drugoj predaji: “Ko oponaša jedan narod, on pripada njemu.“ Ne treba se niko sekirati sa kim će na Sudnjem danu biti. Samo treba svoje srce pitati koga stvarno voli.
Mislim da je to najljepša i najbolja pravda Allahova. Zato neka svako pogleda kome je svoje srce dao. Na dunjaluku se moramo viđati, sretati i poslovati, pa i družiti sa onima koje volimo i ne volimo, ali zato na Ahiretu ćemo biti samo sa onima koje volimo. To je apsolutna pravda i ljepota Ahireta. Nek’ savako dobije što je zaslužio i nek’ bude sa onim koga je volio. Mašalla!
