Ekspertska analiza popisa u Sandžaku Elijasa Rebronje / Koliko će nas Bošnjaka biti ?

1250

Odavno neki popis stanovništva u Sandžaku nije bio ovoliko bitan kao što je to ovaj predstojeći. Po prvi put Bošnjaci Sandžaka suočeni su sa opasnošću da ne budu većinsko stanovništvo na teritoriji Sandžaka. Ukoliko poslije predstojećeg popisa stanovništva broj Bošnjaka u Sandžaku padne ispod 52% sve se mijenja i budućnost će biti neizvesna i svakako drugačija.

Ako je historija učiteljica života onda se iz historije Novog Pazara i historije popisa stanovništva Novoga Pazara može naučiti kako se treba boriti za bošnjaštvo i za svoj narod. Novi Pazar je više puta razaran i shodno tome mijenjana struktura njegova stanovništva. Ipak od osnivanja Novoga Pazara najveće razaranje i seobe stanovništva grad je doživeo prvo 1689. godine kada je austro-ugarska vojska zauzela i razorila Novi Pazar. Preživjeli Bošnjaci koji su ostali u gradu masovno se sele ka Istambulu i Jedrenu. Drugo veće razaranje i iseljavanje Bošnjaka, Novog Pazara desilo se 1737. godine, kada je austrijska vojska u saradnji sa srpskom i albanskom katoličkom vojskom iz severne Albanije zaposela Novi Pazar i 1809. godine, Karađorđe je s vojskom uništio pola Novog Pazara. U Novom Pazaru su već od osnivanja živjeli: Bošnjaci, Srbi, Turci, Romi, Dubrovčani i Jevreji. Od osnivanja struktura stanovništva se stalno mijenjala, a sve što se popisa tiče je počelo zapravo 1485. godine, kada su u Novom Pazaru, evidentirana 242 domaćinstva, 75 hrišćanskih i 167 muslimanska. Popisom iz 1516. godine evidentirana su 502 domaćinstva, muslimanskih 405, a hrišćanskih 97.

U popisu za Bosanski sandžak iz 1528/30. godine u Novom Pazaru, evidentirano je 708 domaćinstava, muslimanskih domaćinstava bilo je 603, a hrišćanskih 105. U popisu 1540. godine je popisano 540 domaćinstava, 443 muslimanska i 97 hrišćanskih domaćinstava. U popisu 1604. godine u Novom Pazaru evidentirano je 433 domaćinstava. Popis Novopazarskog okruga, kao dijela Bosanskog vilajeta izvršen je 1875. godine kada je u Novopazarskom srezu popisano 6431 hrišćana i 6208 muslimana.

Prema popisu iz 1892. godine u novopazarskom srezu, bilo je 18900 muslimanskih stanovnika i 15102 hrišćanina. U XIX vijeku etničku strukturu stanovništva Novog Pazara, pored Bošnjaka, Srba, Albanaca, Turaka, čine i Jevreji, Romi i Čerkezi. Pred prvi balkanski rat 1911. godine grad Novi Pazar je imao 13847 stanovnika, a iz drugog svjetskog rata izašao je sa 11000 stanovnika. U popisima od 1913-1948. godine, evidentirano je u Deževskom srezu, 1913. godine 40489 stanovnika, 1921. godine 36988, 1931. godine 42159 i 1948. godine 44148 stanovnika.

Prvi popis u Novom Pazaru poslije odlaska Osmanlija izvršen je 1916. godine i tada je u gradu bilo 10403 stanovnika od čega je Srba hrišćana 42.19%, Srba muslimana 54.85% (tako su Bošnjaci u tom popisu bili tada upisani odlukom vlasti), Albanaca hrišćana 1.19% i Albanaca Turaka 1.42%. Iz ovoga popisa može se vidjeti da su tadašnje vlasti stanovnike Novog Pazara dijelile na Srbe i Albance. Srbi su dijeljeni na hrišćane i muslimane, a Albanci na hrišćane i Turke. U Novom Pazaru najbrojniji su bili Bošnjaci (na popisu upisani od strane vlasti kao Srbi muslimani) 54.85%, zatim Srbi hrišćani 42.19%, dok je procent Albanaca zanemarljiv 2.61%. U popisu 1931. godine, na jedino ponuđenu mogućnost da govori srpski, hrvatski, slovenački, makedonski jezik izjasnilo se 99% stanovništva ili 41739 stanovnik, dok se za ostale jezike – albanski (47), njemački (15), mađarski (17), izjasnilo samo 1% stanovništva ili 309. U popisu stalnog stanovništva iz 1953. godine, koje su sprovele tadašnje vlasti, kaže se da u Deževskom srezu ima 50331 stanovnik od koga su Srbi 25177, Hrvati 62, Slovenci 19, Makedonci 18, Crnogorci 174, Jugosloveni neopredijeljeni 13564, Albanci 144, Turci 11009.
Po popisu 1961. godine, Novi Pazar je imao 58777 stanovnika. Prema nacionalnoj pipadnosti najviše stanovnika se izjasnilo da su Srbi (47,52%) 27933, zatim Bošnjaci (popisani kao Muslimani) (39,56%) 23250, Jugosloveni (2.14%)1261, Crnogorci 543 (0.92%), Albanci 126, Makedonci 31, Romi 37, Mađari 12, Slovenci 18.

Prema nacionalnoj pripadnosti u popisu 1971. godine stanovnici Novog Pazara izjasnili su se kao: Bošnjaci (popisani od tadašnjih vlasti kao Muslimani) 57,74% 37140, Srbi 38,98% 25076, Crnogorci 0,56% 359, Albanci 0,48%307, Romi 0,33% 210, Jugosloveni 0,28% 183 itd.

U popisu 1981. godine prema nacionalnoj pripadnosti najviše stanovništva se izjasnilo da su Bošnjaci (popisani kao Muslimani) 67,26% 49769, zatim Srbi 29,51% 21834, Jugosloveni 4,28% 931, Romi 1,30% 444, Crnogorci 0,40% 295, Albanci 0,31% 233 itd.

Po podacima popisa stanovništva iz 1991. godine, Novi Pazar je imao 57149 stanovnika, a struktura izgleda ovako: Bošnjaci (popisani kao Muslimani) 43774, Srbi 6698, Jugosloveni 575, Crnogorci 190, Albanci 172 itd. Prema popisu iz 1991. godine prema nacionalnoj pripadnosti stanovništvo se izjasnilo kao Bošnjaci (popisani kao Muslimani) 75,37%, Srbi 22,36%, Jugosloveni 0,82%, Romi 0,39%, Crnogorci 0,27%, Albanci 0,25% itd. Prema popisu iz 2002. godine u Novom Pazaru je bilo 85996 stanovnika od koga Bošnjaka 65593 ili 76,27%, Srba 17599 ili 20,46, Muslimana 1599 ili 1,86%, Crnogoraca 109 , Jugoslovena 136, Albanaca 129 itd.

Popisu 2011. godine u općini Novi Pazar stanovništvo se izjasnilo kao Bošnjaci 77,13%, zatim Srbi 16,17%, Muslimani 4,08%, Romi 0,56%. Ostale nacionalnosti zastupljene su ispod 0,50% a tu spadaju: Albanci, Bugari, Bunjevci, Goranci, itd. Prema popisu 2011. godine u općini

Novi Pazar, 74,20% stanovništva se izjasnilo da govori bosanskim jezikom ili 74501, 23,31% ili 23406 srpskim jezikom, 0,55% romskim jezikom, albanskim 163, itd.

Što se tiče etničkih promjena kod Bošnjaka u periodu između 2002 – 2011. one posebnoraduju tako da je broj Bošnjaka povećan za desetine hiljada. Iz svega navedenog jasno se može sagledati da je na svim popisima broj Bošnjaka, izuzev kada su u pitanju ratna dešavanja, rastao i da su Bošnjaci populacija sa stalnim demografskim rastom, te kao takvi imaju obezbeđenu budućnost. Bošnjaci su narod koji nikada nije negirao svoja etnička porijekla niti prošlost, ali stalno znajući da je najbitnija nacionalna pripadnost i bošnjačka sadašnjost i da bilo kakvo cijepanje i dijeljenje Bošnjaka kao naroda može donijeti štetu ne samo nama već i drugima. Upravo popisi stanovnika u prošlosti su dokaz kako Bošnjaci stalno napreduju u demografskom smislu i da su bez obzira na razaranja u prošlosti ili tihe nasrtaje u sadašnjosti zreli da razaberu šta im je činiti i da je jedino izjašnjavanje kroz pripadnost Bošnjacima uslov opstanka i daljeg razvoja bošnjačke nacije.

Elijas Rebronja, direktor Bošnjačkog instituta za nauku, kulturu i umjetnost