Husein Gradaščević rekao je u trenutku svojega pogubljenja turskom beglerbegu „ Ima Bosne, beglerbeže i Bošnjaka u njoj! Bili su prije vas i ako Bog da, bit će i poslije vas!“ Mi danas kažemo ima Bošnjaka i u Bosni i izvan nje, bilo ih je prije vas i ako Bog da, bit će i poslije vas!
A gdje su Bošnjaci danas? Pa svuda po svijetu, u Bosni, Sandžaku, Crnoj Gori… Bosna je jedina država koja ima više Bošnjaka u svijetu nego što je to u njoj samoj. Istina je da se ime Bosna vezuje za teritoriju oko rijeke Bosne i da su na toj teritoriji živjeli i Iliri, Goti, Avari, Kelti, Slaveni, Bošnjani i pleme Boseni, a možda i tračko pleme Bosanisi. Bošnjani se pominju u II stoljeću n.e. pa i 948-952. godine u djelu Porfirogenita De administrando imperio.
Bosnom su vladali banovi Borič, Prijesda, Kulin, Stephan II Kotromanić, kralj Tvrtko I Kotromanić i sve do XV stoljeća Bosna je bila najmoćnija država na ovim prostorima. Bosna je 1463. godine potčinjena od strane Osmanlija i Bošnjani dobijaju od strane osmanlijske uprave ime Bošnjaci. Berlinskim kongresom 415 godina kasnije sudbina Bosne se ponovo mijenja i ona pada pod vlast Austrougarske i te 1878. godine iz Bosne kreće velika seoba i iseljavanje Bošnjaka.
Mnogo Bošnjaka iz Bosne 1878. godine bježi od austrougarske vlasti i naseljava se na prostore Novopazarskog sandžaka i Kosova. Novopazarski sandžak je tada obuhvatao Novi Pazar, Sjenicu, Prijepolje, Mitrovicu, Novu Varoš, Pljevlja, Trgovište, Berane, Bijelo Polje, Donji Kolašin i Gusinje. Posebno su se izbjeglice naseljavale u Novom Pazaru i te kolone muhadžera naselile su se svuda na perifieriji grada. Te 1878. godine u Novom Pazaru je zabilježeno 18904 Bošnjaka, a samo u Novi Pazar je doseljeno oko 2000 stanovnika iz Bosne, dok je na teritoriju cijelog Novopazarskog sandžaka stiglo i nekoliko desetina hiljada ljudi. Seobe muhadžera iz Bosne naročito su bile velike 1882. godine i 1908. godine, a jedan dio onih koji su išli prema Turskoj ostao je da živi u Novom Pazaru. Ako se uzme u obzir podatak da je iz Bosne poslije 1912. godine iseljeno oko 300000 Bošnjaka sasvim je jasno da je na putu ka Turskoj mnogo njih utočište našlo upravo u Novom Pazaru među svojom braćom Bošnjacima.
Danas stotinu godina kasnije potpuno je besmisleno raspravljati o tome kako neko može biti Bošnjak, ako ne živi u Bosni. Bošnjaci žive svuda u svijetu te ih ima i u Sandžaku, a većina njih doselila se iz Bosne. Svi Bošnaci svijeta su braća, imaju isti jezik bosanski, vjeru islam. To se stoljećima ne mijenja a neće se promijeniti ni na popisu stanovništva koji nam slijedi u Republici Srbiji. Od septembar 1831. godine bit će važniji oktobar 2021. godine kada će Bošnjaci pokazati na popisu da se ne stidimo naše historije, jer mi imamo pravo na svoju naciju i na svoju kulturu i imamo pravo da njegujemo i razvijamo ime Bošnjak, jezik bosanski i vjeru islam, jer bili su Bošnjaci prije vas, a bit će i poslije vas!
Elijas Rebronja,
direktor Bošnjačkog instituta za nauku, kulturu i umjetnost
