- Elvedin Toković govori o rodnom selu, borbi za opstanak, modernizaciji i čvrstoj vjeri u budućnost Gornje Pešteri
Na prostranstvima Gornje Pešteri, gdje se zrak reže oštrinom i gdje su zime nemilosrdne, nalazi se selo Gradac – jedno od najstarijih naselja tutinske opštine. Mještanin Elvedin Toković, koji danas živi u Berlinu, ne skriva emocije dok govori o selu koje ga je oblikovalo, gdje su njegovi korijeni i gdje i dalje živi većina njegove porodice.
„Gradac je, po svemu sudeći, jedno od najstarijih sela na ovom području. O tome svjedoči i naša džamija, najstarija u tutinskoj opštini, koja j: bila centar okupljanja i znak da je ovdje život pulsirao i u dalekoj prošlosti“, govori Toković. Iako tačne godine osnivanja nisu potvrđene, prema nekim izvorima selo je naseljeno još u 16. vijeku, oko 1611. godine.
Gradac se nalazi na visini od preko 1.400 metara, što ga čini dijelom najviše visoravni u ovom dijelu Evrope. „Ovdje žive zdravi, čvrsti ljudi. Nije lako oduprijeti se pešterskoj zimi, ali ljudi s ovih brda su navikli na borbu i odricanje“, kaže Toković.
Selo je danas povezano asfaltiranim putem, što je za Elvedina više od tehničkog napretka – to je psihološki znak da selo više nije zaboravljeno. „Put znači život. Sad kad imamo put, nije više ni Novi Pazar toliko daleko. Osjećaš da nisi građanin drugog reda. Neko misli na nas.“
Osim puta, selo je dobilo i savremenu elektrodistribuciju, čime su otklonjeni brojni problemi koji su decenijama unazad kočili razvoj. „Sad imamo struju po evropskim standardima. To je ogromna stvar.“
Toković priznaje da mu se, sada više nego ikada, javlja želja da se trajno vrati. Iako je život u Njemačkoj mnogo udobniji, teško je – kako kaže – sačuvati djecu i identitet u tuđini.
- „Djeca i supruga su ovdje. Jedan sin je ostao u Berlinu, ali ostali su u Sandžaku. Vjera, identitet i pripadnost – to je ono što nas drži.“
- „Čuvali smo stoku, kosili, nosili vodu na rukama. Nismo imali kupatila, niti tekuće vode. Ali smo imali čast, zajedništvo i vrijednosti koje danas nedostaju.“
Gornja Pešter, smatra Toković, ima potencijal da prehrani pola Sandžaka, ako bi se ozbiljno investiralo u poljoprivredu i stočarstvo.
- „Iza ovih brda su ogromna prostranstva. Tu mogu da pasu hiljade i hiljade ovaca. Samo da se obradi kako treba. Kad bi se radilo kao na Zapadu, ova visoravan bi bila zlatna.“
Iako je iz sela mnogo ljudi otišlo, Gradac se i dalje ponosi svojim sinovima i kćerima.
- „Imamo doktore, profesore, ljude u svim oblastima. To govori kakva se snaga rađa iz ovih brda“, zaključuje Toković.
I dok Elvedin Toković gleda ka horizontu svoje mladosti, ka hladnim brdima Pešteri, nada se da će nova generacija prepoznati ljepotu i vrijednost koju nosi život u skladu s prirodom, vjerom i naslijeđem. POgledajte video ispod teksta.