Autor teksta Redakcija Sandžak Danas
Uske ulice, saobraćajne gužve i ubrzani ritam svakodnevice – sve su to slike koje mnogi vežu uz Novi Pazar. No, kada grad posmatrate iz perspektive jednog taksiste, otvaraju se potpuno drugačiji horizonti. U najnovijoj epizodi video serijala portala Free Media pod nazivom „Novi Pazar na točkovima“, domaćin je bio novopazarski taksista Ensad Demović – čovjek koji svakodnevno osluškuje grad, njegove ljude i njihove priče, i koji nas je poveo na vožnju kakvu ne nudi nijedan turistički vodič.
- „Moj radni dan počinje u 5:30 ujutro. Popijem kafu na taksi-stajalištu, i od šest kreće rad. Vozim ljude na posao, djecu u obdanište, starije kod doktora. Svako ima svoje vrijeme, i mi to znamo bolje nego iko“, kaže Demović, dok automobil polako klizi uz put koji vodi ka jednom od njegovih omiljenih mjesta – vidikovcu kod manastira Đurđevi stupovi. S tog mjesta, kako kaže, svaki Novopazarac gleda panoramu grada i traži „svoju zgradu, svoj početak, sve svoje“.
Saobraćaj u Novom Pazaru, prema njegovim riječima, postaje sve veći problem.
- „Grad je postao velik, a ostao je na starim, uskim ulicama. Infrastruktura ne prati rast“, objašnjava. Nepropisno parkirani automobili, gradilišta, zagušene raskrsnice – sve su to svakodnevni izazovi koji ne umanjuju njegovu ljubav prema ovom poslu. „Dok nisam postao taksista, mislio sam da dobro poznajem grad. A tek tada sam shvatio koliko ulica i sokaka zapravo ne poznajem“, priznaje.
Kao neko ko često prevozi turiste, Ensad je postao i svojevrsni ambasador grada. Pamti goste iz Kine koje je vozio do Uvačkog jezera, manastira, džamija, pa čak i tvrđave Jerinin grad.
- „Ljudi vole da vide čaršiju, kej pored Raške, naše džamije i manastire, prirodu… Ali ne vodimo ih baš svuda. Postoje i ulice koje krijemo – loš asfalt, makadam, haos u saobraćaju – jer želimo da im ostane lijepa slika o našem gradu.“
Iako je radio i u Švedskoj i u Somaliji, Demović se odlučio vratiti i ostati.
„Nije bilo lako ostati, bilo je iskušenja. Ali ljubav prema porodici i gradu je presudila. Danas radim s ocem, vozimo dvije smjene, i ovaj posao mi je postao način života.“ U slobodno vrijeme, bavi se i građevinom – zanatom kojim se ranije profesionalno bavio.
Tokom pandemije koronavirusa, pokazao je i humanost. On i njegov otac su organizovali besplatne vožnje za medicinsko osoblje. „Moja sestra radi u bolnici, znali smo kroz šta prolaze i željeli smo da doprinesemo koliko možemo. Bilo je to teško vrijeme, ali ponosan sam što smo bili dio te borbe.“
Uz saobraćaj i svakodnevne priče putnika, jedan dio njegove svakodnevice čini i ljubav prema fudbalu.
- „Moj otac, Ćako Demović, bio je ekonom u klubu, poznat među starijom generacijom fudbalera. Bio je jedan od prvih koji je dobio propusnicu za sve utakmice. Navijanje je u našoj krvi.“
Dok završavamo kružnu vožnju po gradu, vraćajući se na početnu tačku kod taksi-stajališta, Ensad šalje jasnu poruku:
- „Novi Pazar ima dušu. Ima problema, kao i svaki grad, ali ima i dobre ljude, osmijehe, miris kahve iz čaršije. Ako ste dobronamjerni – uvijek ćete biti dobrodošli.“