Autor Suad K Zoranić
Otkriće rječnika govora Novog Pazara iz 1734. godine, čiji je autor Simo Budmani, predstavlja ne samo lingvističku senzaciju, već i kulturno-historijski fenomen koji nas poziva da dublje razmislimo o značaju jezika u očuvanju identiteta jedne zajednice. Profesor Elijas Rebronja, s pažnjom historičara i strašću istraživača, pronašao je ovo značajno djelo u dubrovačkim i zadarskim arhivima, baš na vrijeme da obilježi Dan grada Novog Pazara.
U 18. stoljeću, Dubrovnik nije bio samo mediteranska velesila, već i kulturni most između Istoka i Zapada. Simo Budmani, dubrovački trgovac, svojim je radom značajno doprinio ne samo trgovinskim vezama, već i kulturnoj i jezičkoj razmjeni. Njegov rječnik nije bio običan popis riječi; bio je to most koji je spajao različite kulture i olakšavao komunikaciju među narodima koji su tada živjeli i trgovali u Novom Pazaru.
U značajnom trenutku za grad Novi Pazar, neposredno prije proslave Dana grada, profesor Elijas Rebronja otkrio je dragocjeni rječnik Sima Budmanija iz 1734. godine. Ovo otkriće, koje je dugo bilo skriveno u arhivima Hrvatske, predstavlja epohalni trenutak u povijesti leksikografije i kulture ovog kraja. Rječnik obiluje pojmovima koji su kasnije korišteni u radovima Vuka Karadžića, a koji su igrali ključnu ulogu u razumijevanju mnogih termina koji su tada bili nejasni.
Simo Budmani, rođen u Dubrovniku, bio je diplomata i trgovac čiji su rad i sposobnosti Dubrovniku donijeli značajan utjecaj. Njegovi “Novopazarski zapisi”, koji su se nedavno pojavili, koristili su se kao osnova za rječnik namijenjen olakšavanju komunikacije između italijanskih trgovaca i lokalnog stanovništva.
“Ovo djelo zauzima mjesto koje mu zaista pripada nakon gotovo tri stoljeća zaborava, kao jedno od najznačajnijih leksikografskih djela u Srbiji,” istaknuo je profesor Rebronja prilikom predstavljanja rječnika u novopazarskoj biblioteci.
Otkriće Budmanijevog rječnika nije samo akademska pobjeda; to je trijumf za cijelu zajednicu Bošnjaka i Srba Novog Pazara. Jezik je živi organizam, i kao što nas naša DNK povezuje s našim precima, tako i riječi koje koristimo povezuju nas s našom prošlošću, kulturom i identitetom. U vremenu kada se čini da globalizacija prijeti zatiranju malih jezika i dijalekata, Budmanijev rječnik nas podsjeća na vrijednost očuvanja i razumijevanja lokalnih govora.
Profesor Rebronja, uz instrukcije historičara Redžepa Škrijelja i Esada Rahića, nije samo pronašao rječnik, već je pronašao ključ koji otvara vrata razumijevanju bogate historije i kulturne raznolikosti Novog Pazara. Ovo otkriće također nas podsjeća da su naši gradovi više od mjesta na karti; oni su žive povijesti koje zaslužuju da budu ispričane.
Uz značajan doprinos Elijasa Rebronje, “Novopazarski zapisi” Sima Budmanija ne samo da osvjetljavaju prošlost, već pružaju i lekciju za budućnost: čuvanje jezika i kulture je odgovornost koja se ne smije zanemariti. U tome leži ključ za razumijevanje naših korijena i izgradnju mostova prema zajedničkoj budućnosti. Rječnik koji je preživio skoro tri stoljeća nije samo akademska kurioziteta – on je testament otpornosti i neprekidne želje čovjeka za znanjem i međusobnim razumijevanjem.
Historičar Redžep Škrijelj, koji je također sudjelovao u otkrivanju ovog djela, istaknuo je njegovu važnost:
“Ovaj rječnik je dragocjen ne samo zbog svoje historijske vrijednosti, već i kao lingvostilistički izvor za buduće generacije istraživača.”
Rječnik sadrži brojne poslovice, izreke, kraće tekstove te mnoge riječi koje su bile specifične za novopazarski kraj, svjedočeći o životu i govoru lokalnog stanovništva koje nije bilo turskog porijekla. Ovo otkriće ne samo da osvjetljava prošlost, već pruža i dragocjene uvide koji će obogatiti buduća istraživanja i pomoći u očuvanju kulturne baštine Novog Pazara.
