U selu Korita, četrdesetak kilometara od Bijelog Polja, gdje se jutra bude uz zvuk zvona sa stada, a zrak miriše na seno i hladnu planinsku rosu, živi i radi Ermin Softić – mladić koji je donio odluku kakvu danas rijetko ko donosi. Umjesto da život potroši u Njemačkoj, gdje je godinama radio, vratio se kući. Kaže: „Nigdje duše kao u mom selu.“
Dok stoji na svom imanju, okružen kravama i ovcama koje ga prepoznaju po glasu, Ermin govori jednostavno, bez velike filozofije, ali sa nevjerovatnom sigurnošću u ono što radi. „Roditelji ostare, a tuđe zemlje nikad nisu tvoje. Ovdje imam mir, slobodu i svoj život.“
Odrastao je uz roditelje koji su ga učili svakom poslu na selu – od muže krava do pravljenja sira i čuvanja stada. Ono što je nekada doživljavao kao obavezu, danas je njegov identitet. Na gazdinstvu u Koritima uzgaja dvadeset krava i oko stotinu ovaca, a od njihovog mlijeka nastaju proizvodi koji se prenose od usta do usta zbog kvaliteta koji se ne može kupiti – samo naučiti i naslijediti.
Ermin proizvodi sir i kajmak na starinski način, bez prečica i industrijske logike. Njegova ovčja stelja postala je prepoznatljiv znak ovog kraja, a kupci se vraćaju godinama. Ne zato što je aktivan na društvenim mrežama – jer nije. Nema ni Facebook ni Instagram. Njegov marketing je povjerenje, a najbolja reklama je ukus. „Ko radi pošteno, ne boji se hoće li prodati“, kaže kratko.
Osim mliječnih proizvoda, Ermin priprema domaći kulen i goveđu pršutu, uvijek na isti, tradicionalni način, kako su radili njegovi roditelji i njihovi prije njih. U tim proizvodima osjeti se planina, čistoća i priča o životu koji zahtijeva mnogo, ali zauzvrat daje mir koji ništa ne može zamijeniti.
Dok priča o svakodnevici, jasno je da ovaj posao nije lak. Ustajanje prije sunca, rad i zimi i ljeti, bez praznika i bez odmora. Ali kada ga pogledate kako stoji pred svojim stadom, sve je jasno: on je izabrao život koji ga ispunjava.
Ermin Softić iz Korita nije samo proizvođač domaćeg mesa, sira i kajmaka. On je simbol mlade generacije koja se vraća zemlji, tradiciji i porodičnim vrijednostima. Simbol hrabrosti da se napusti udobnost tuđine i vrati korijenima. Njegova priča podsjeća da se istinska sreća često krije upravo tamo gdje su naši početci – u rodnom kraju, među svojima, u tišini planine koja miriše na slobodu.