Petnaestogodišnji Erol Begić iz Konjica, sin naše Sjeničanke dr. Zehre Halilović Begić, postao je pravi simbol mladalačkog talenta i ljubavi prema korijenima. Rođen i odrastao u Konjicu, Erol živi muziku – pjeva, piše tekstove i komponuje, a svojim glasom osvaja publiku gdje god se pojavi.
Iako je pjesmu „Pjesma Konjicu grade moj“ posvetio gradu u kojem živi, njegova veza sa Sjenicom, gradom njegovih roditelja i predaka, prožeta je kroz svaku notu i stih njegove nove pjesme „Sjenice moja“ – iskrene, emotivne i duboko domoljubne himne zavičaju.
U pjesmi, koja je za kratko vrijeme postala hit među Sjeničanima u domovini i dijaspori, Erol pjeva:
„Usnu se snjegovi tihotope u Sjenici gradu, što srce ima tamo gdje najbolji ljudi žive, gdje duši je toplo i kad je zima.“
Njegovi stihovi dalje teku poput uspomene i čežnje:
„U snu mi ptica iz duše poleti, ljubav ti nosi glasom ticine. Čuješ li, grade, usvitanje dana, ustah iz grudi dok zoveš me sine?“
A refren koji je već mnogima ušao u srce, postao je simbol emotivne povezanosti dijaspore sa rodnim krajem:
„Sanjam te, grade moj, u srcu nosim te svud, daleko tebe duša mi kliče, oj Sjenice moja, Sjenice moja.“
Publika s oduševljenjem komentariše da Erol „pjeva kao da nosi dušu cijelog Sandžaka u glasu“. Njegova interpretacija odiše iskrenošću, a svaka riječ podsjeća na to da zavičaj nikada ne izlazi iz srca, ma gdje život odveo.
Osim što pjeva, Erol sam piše tekstove i komponuje muziku. U školi je omiljen, a nastavnici ga opisuju kao vrijednog i kreativnog mladića koji se ne razdvaja od gitare. U planu mu je da se ozbiljnije posveti muzičkom obrazovanju, jer, kako kaže, „muzika je moj svijet i moj način da volim ono odakle potičem.“
Njegovi prijatelji i rođaci iz Sjenice ponosno dijele pjesmu na društvenim mrežama uz poruke podrške:
„Erol je naš ponos! Hvala ti što si nas podsjetio na toplinu našeg kraja. Sjenica je ponosna na tebe!“
Erol Begić postao je most između dvije sredine – Konjica i Sjenice – i dokaz da se ljubav prema domovini ne nasljeđuje samo prezimenom, već i srcem, pjesmom i osjećajem pripadnosti. Pogledajte prelijepu pjesmu ispod teksta.
- „Živoj Sjenici, moja Sjenici, poleti pticom mojih snova, pozdravi ljepote Pešteri ravne, pozdravi moje najdraže…“ – stihovi kojima je mladi Erol poklonio zavičaju pjesmu koja će se dugo pamtiti.