Esad Beširović iz Novog Pazara, sa svojih 57 godina, nije običan čovjek. On je jedan od rijetkih zmajara u Srbiji, čovjek koji je još od malih nogu sanjao o tome da se vine u nebesa i leti poput ptice.
Još kao dječak, sa samo deset godina, Esad je napravio svoju prvu improvizovanu letjelicu od najlona i drveta. Već tada je znao da će letenje biti njegova strast i životni poziv, uprkos tome što su mu se mnogi smijali i pitali ga „da li si naučio da letiš“. Esad nije odustao, već je naporno radio kako bi ostvario svoj san.
„Oduvijek sam želio da letim kao ptica. Iako nemam krila, smišljao sam razne načine kako da ostvarim tu želju. Na početku su se mnogi smijali mojoj ideji, ali ja sam bio uporan i istrajan,“ priča Esad.
Njegovi prvi letovi bili su skromni, dosezali su tek nekoliko metara u visinu, ali Esad nije odustajao. Nakon mnogo truda i rada, uspio je da se vine do neslućenih visina. Svog zmaja je sam konstruisao, a dijelove je nabavljao iz Njemačke. Iako priznaje da je ovaj hobi izuzetno opasan i rizičan, Esad kaže da uz pravilnu procjenu i poštovanje strogo definisanih pravila letenje postaje sigurno.
„Najvažnije je pravilno procijeniti vremenske uslove. To je presudno za svaki let. Kada se kreće, mora se trčati u pravcu vjetra, nikako drugačije. Nakon dobrog zaleta, slijedi skok i poletanje. Sve mora biti postepeno, korak po korak. Počeo sam sa malim uzvišenjima i postepeno povećavao visinu. Ipak, i pored najbolje procjene, vrijeme se može brzo promijeniti, što može biti vrlo opasno,“ objašnjava Esad.
Tokom godina letenja, Esad se našao u nekoliko opasnih situacija, ali najteža nezgoda dogodila se prije oko mjesec dana. Dok je provjeravao krilo svog zmaja, vjetar ga je iznenada prevrnuo, što je dovelo do gubitka kontrole. Zahvaljujući prisebnosti, Esad je uspio da otvori padobran u posljednjem trenutku, iako na vrlo niskoj visini. Srećom, završio je pad u granju, bez povreda.
„Dok sam padao, jedino što mi je prolazilo kroz glavu bilo je kako da izbjegnem pad na glavu. Na sreću, uspio sam da otvorim padobran u posljednjem trenutku. Imao sam mnogo sreće,“ kaže Esad.
Njegov najduži let trajao je čak dva sata, na 2.200 metara nadmorske visine u Mojkovcu, Crna Gora. Iako je već postigao mnogo, Esad ne planira da stane. Za njega, letenje je više od hobija – to je životna strast koja ga vodi dalje.
„Osjećaj kada poletim je nestvaran, ne može se opisati riječima. Osjećaš se kao ptica, slobodan da odeš gdje god poželiš. Svaki kilometar u zraku je jedna mala pobjeda,“ zaključuje Esad Beširović, novopazarski čovjek-ptica.