Piše: Esad Rahić
Najmanje što bih želio je, da verbalne varnice između mene i gospodina Ismeta Azizija i njegove nevladine organizacije, se shvate i prenesu na širi, odnosno na nacionalni nivo.
Kao što sam uvijek isticao i što sam uvijek kontinuirano osjećao je, da ja veoma poštujem i uvažavam albanski narod. To je hrabar, istrajan, častan i veoma ponosan narod. To je narod koji kod mene izaziva često ushićenje i divljenje. To je narod koji ja svom dušom i cijelim srcem volim.
To je narod sa kojim Bošnjaci nikada nisu ratovali. Nikada nismo jedno drugima nikakvo zlo učinili. Ali zato smo jedni drugima pomagali. Sjetite se saveza Mustafe-paše Škodre i Husein-kapetana Gradaščevića i još mnogih drugih primjera.
Albanci i Bošnjaci su dva najnapaćenija i najizmučenija naroda u zadnjih sto i više godina. Ali ono što me iritira i što nikada neću prihvatiti je zadiranje u bošnjačko nacionalno biće i pokušaj bošnjačke nacionalne negacije od strane bilo koga.
Bošnjački narod je najveća žrtva od svih balkanskih naroda u poslednjih sto godina. Mi smo jedini narod u Evropi (uz Jevreje) koji je doživio genocid. Živi nas najmanje pet puta više u drugim zemljama, naročito Republici Turskoj, nego u Bosni i Hercegovini i Sandžaku. Zar to nije dovoljno tragično?
Sa mukom se borimo da se izgradi i učvrsti naša majka-država Bosna i Hercegovina, na koju nasrću i sa istoka i sa zapada. Sa mukom se borimo za status Sandžaka i sandžačkih Bošnjaka.
Stoljećima pokušavaju da nas asimiliraju i Srbi i Hrvati, a u aktuelno doba i Crnogorci. A onda dođe crni glas od strane od koje najmanje očekujemo. Od nekih Albanaca i nekih njihovih nevladinih organizacija koji nam kaže vi niste Bošnjaci, vi niste poseban narod. Vi nemate svoju naciju.
Prvi su govorili: Vi ste Srbi, drugi – vi ste Hrvati, treći – vi ste Crnogorci. A onda se pojavi neko koga tradicionolno smatraš bratom i dostom i kaže ti jasno i glasno: Bošnjački narod ne postoji. Zar i ti sine Brute? Mi smo jedan umet. Zar to nije dovoljno?
Ali Bošnjaci i Albanci su dva posebna naroda. Ja volim Albance, ali ja se ne osjećam Albancem. Ja sam cijelom dušom Bošnjak i ne dirajte u moju dušu, u moja osjećanja. Ako to činite vi me vrijeđate, vi me omalovažavate, vi me iritirate i ljutite i u ljutnji ću svašta reći.
Ja se radujem što zvanične kosovske institucije nikada nijednom rečju nisu dovodile u pitanje nacionalni identitet Bošnjaka. Ja se radujem što su najveće pristalice bosanske državnosti poslije Bošnjaka – Albanci. Ali uvažavajmo jedni druge kao što su to radili naši preci. Učimo od njih i biće dovoljno.
Nema čistih naroda. Svi narodi na planeti su mješavina različitih etnosa – etnički konglomerati. I bošnjački i albanski narod su etnički konglomerati. Od tih konglomerata formirale su se posebne nacije. Tako se formirala i bošnjačka i albanska nacija.
Taj proces je završen. Nacije su se uobličile, završeno je njihovo formiranje. Točak historije je nemoguće vratiti unazad. Nikada nikom neću dozvoliti da mi dira u bošnjački nacionalni identitet, u moju bošnjačku naciju i njen integritet.
Nama naša – vama vaša nacija. Ali to ne negira da smo braća. Braća po vjeri, braća po muci, braća po historijskoj sudbini. U vašu naciju se utopio dio bošnjačkog naroda i to je nepovratno. U našu naciju se utopio dio albanskog naroda i to je nepovratno.
Pružimo bratski ruke jedni drugima. Poštujmo jedni druge kao što su to činili naši pradjedovi. Sarađujmo. Budimo stub i uzdanica jedni drugima.
I neću da izađem na javnu debatu Ismetu Aziziju, ne zato što se bojim te debate (ma ja se bojim samo od Allaha Uzvišenog), već zato što bi ona dobila karakter svađe između dva bratska naroda. A ja to ne želim.
Budimo i ostanimo ono što jesmo, dva posebna naroda koja se međusobno uvažavaju i poštuju međusobne razlike i međusobne sličnosti.
