Na Pešterskoj visoravni, u selu Leskova kod Tutina, živi Fehima Leković, žena čija životna priča na najiskreniji način svjedoči o snazi i izdržljivosti sandžačkih majki. Iako ima 71 godinu, Fehima i danas svakodnevno radi – muze ovce, pravi sir i brine o domaćinstvu, baš kao i decenijama unazad.
- “Hvala Allahu, dobro smo. Nisam slaba, još mogu da radim”, kaže Fehima, prisjećajući se vremena kada je život bio mnogo teži nego danas.
Odrasla i živjela u uslovima bez osnovne infrastrukture, Fehima pamti dane kada se sve radilo ručno. Voda se nosila na glavi, često sa udaljenih izvora, dok su se djeca čuvala i odgajala paralelno sa teškim fizičkim radom.
- “Muzla sam i ovce i krave po tri puta dnevno. Nije bilo mašina kao danas. Sve smo radili rukama – i vunu prali, i preli, i tkali”, priča ona.
Zime na Pešteri bile su surove, ali rada nije nedostajalo. Uprkos hladnoći i teškim uslovima, svakodnevne obaveze morale su se završiti.
Fehima je majka petoro djece – tri kćerke i dva sina, a danas je ponosna baka 20 unučadi i 14 praunučadi. Ipak, kako kaže, vremena su se promijenila.
- “Narod se raselio, svi su po inostranstvu. Nekad smo se obilazili, danas toga nema”, kaže s dozom sjete.
Iako bi mnogi u njenim godinama odmarali, Fehima ne odustaje od rada. Naprotiv, ističe da je upravo rad ono što je održava.
- “Evo, 71 godinu imam, ali i dalje muzem ovce i pravim sir. Nije mi teško – volim to. Niko me ne tjera, sama radim”, govori.
Njeni proizvodi, posebno ovčiji sir, poznati su i traženi na području Tutina, gdje ih godinama prodaje. Kaže da je kvalitet ono što ljude uvijek vraća.
- “Ovčiji sir je najljepši. Ljudi to znaju, zato i kupuju”, dodaje.
Fehima Leković danas predstavlja simbol jednog vremena koje polako nestaje – vremena kada su žene nosile teret života na svojim leđima, bez žaljenja i bez odustajanja. Njena priča ostaje svjedočanstvo snage, dostojanstva i ljubavi prema radu, ali i porodici koja joj je, kako kaže, najveće bogatstvo.