U srcu stare čaršije Novog Pazara, među dućanima u kojima vrijeme teče sporije, nalazi se mala obućarska radionica Fikre Nikšića. Već više od šest decenija, on tu popravlja obuću, prenoseći duh starog zanata u moderno doba.
Fikro Nikšić je obućarski zanat naslijedio od svog oca. Još kao dijete, uz njega je učio prve poteze čekićem i iglom. U vremenima kada su majstori bili cijenjeni, a prava kožna obuća trajala godinama, zanat se smatrao izuzetno vrijednim.
- „Odrastao sam uz miris kože i zvuk čekića. Moj otac je bio vrstan majstor, a ja sam uz njega zavolio ovaj posao. Radim ga s ljubavlju i predanošću,“ priča Fikro.
Nekada su cipele bile izrađene od prave kože, dugotrajnije i kvalitetnije.
- „Bilo je uobičajeno da ljudi donesu obuću na popravak, umjesto da kupuju novu. Mijenjale su se pletnice, penčetirale cipele, produžavao se njihov životni vijek. Danas je situacija drugačija – većina obuće se pravi od vještačkih materijala koji se ne mogu popraviti,“ objašnjava Fikro.
Iako je obućarski zanat nekada bio izuzetno cijenjen, danas je sve manje onih koji se njime bave. Fikro vjeruje da je on posljednja generacija obućara u svom gradu.
- „Moja djeca su odabrala druge profesije – sin radi u protetici, drugi sin je ekonomista, a kćerka je odgajateljica. Niko ne želi nastaviti ovaj posao,“ kaže sa sjetom.
On ipak ne žali što je cijeli život posvetio ovom zanatu.
- „Bila su to lijepa vremena. Ljudi su se više družili, poštovali jedni druge. Nekada su zanatlije bile stubovi čaršije, imali smo svoje mjesto u društvu,“ prisjeća se.
Pored zanata, Fikro ističe i vrijednosti zajedništva koje su nekada vladale u Novom Pazaru.
- „U mojoj ulici su živjeli i pravoslavci i muslimani. Moj otac je uvijek dijelio kurban sa svojim komšijama, bez obzira na vjeru. Tada su ljudi čuvali jedni druge, dijelili i dobro i loše.“
Danas, kaže, svijet se promijenio. Manje je društvenih okupljanja, manje je vremena za neformalna druženja.
- „Nekada su sjedeljke bile mjesto gdje se pjevalo, igralo i čuvala tradicija. Danas su ljudi opterećeni brigama i poslom, ali uprkos svemu, u Pazaru se i dalje poštuju one stare vrijednosti koje nas čine ljudima,“ zaključuje Fikro.
Njegova mala radionica ostaje jedno od rijetkih mjesta gdje još uvijek živi duh stare čaršije. Dok u njoj zvoni zvuk čekića i miris kože ispunjava prostor, Fikro Nikšić ostaje simbol jednog prošlog vremena koje ne smije biti zaboravljeno. Pogledajte video prilog ispod teksta.