U doba kada modernizacija i tehnologija sve više oblikuju naš svakodnevni život, tradicija i stari zanati polako izumiru. U srcu novopazarske Stare čaršije, među uskim kaldrmisanim ulicama, nalazi se radionica Fikra Nikšića, jednog od posljednjih majstora obućara u ovom dijelu grada.
Fikro, nasljednik porodičnog zanata, već decenijama marljivo radi na očuvanju onoga što su mu preci ostavili. “Zanat je zlatan,” kaže stara izreka, a za Fikra ovo nije samo izreka – to je životna misija. Njegova radionica je mala, ali prepuna alata i uspomena, gdje svakodnevno popravlja obuću, ali i čuva duh vremena kada su zanati bili sinonim za kvalitet i poštovanje.
“Sve je teže danas”, kaže Fikro dok se osvrće na stanje u kojem se zanati nalaze. “Mladi više ne žele da uče ove vještine, a zanatlije su nekada bili ugledni ljudi u društvu. Sada je to sve zaboravljeno.”
Ono što posebno zabrinjava Fikra jeste činjenica da bi s njegovim povlačenjem iz ovog posla mogla zauvijek nestati tradicija obućarstva u Staroj čaršiji.
“Poslije mene će ostati praznina. Ovdje od zanatlija ostalo nas je tek nekolicina, a nekada je čitava čaršija bila puna majstora,” s tugom priča.
Fikrova radionica nije samo mjesto za popravku obuće – to je živi muzej prošlih vremena. Svaki komad kože, svaka zakrpa nosi sa sobom priču o majstorstvu koje se prenosilo s generacije na generaciju.
Iako je nekada mogao izdržavati porodicu od svog zanata, danas jedva sastavlja kraj s krajem. “Danas se od ovog posla teško živi,” priznaje Fikro. No, unatoč svemu, on ne gubi volju. Njegova upornost i posvećenost podsjećaju nas na važnost očuvanja nematerijalne baštine i pružaju nam lekciju o vrijednosti tradicije u svijetu koji se brzo mijenja.
Priča o Fikru Nikšiću je više od priče o jednom čovjeku – to je poziv za buđenje svijesti o važnosti očuvanja starih zanata i podrške onima koji se još uvijek bore da ih održe živima.
Izvor sanapress.info/Sandžak danas