Sela u Srbiji polako ostaju pusta, a planinski predjeli, poput Golije, pretvaraju se u tihe doline u kojima se čuje samo zvuk vjetra i povremeni lavež pasa. Vid Luković, gorštak iz sela Plešini, odlučio je da se suoči s ovom tišinom na jedinstven način – poklanjanjem svoje zemlje onima koji su spremni da dođu, žive i rade na planini. Ovaj nesvakidašnji potez izazvao je divljenje, ali i otvorio pitanja o opstanku ruralnih područja.
„Ljudi su postali robovi centralnog grijanja, automobila i televizije. A ono što im stvarno treba jesu voda, zrak i priroda“, kaže Vid, stojeći ispred svoje kuće dok snijeg prekriva beskrajne padine Golije.
„Šta će nam planina bez ovaca, šta će nam zemlja bez ljudi?“
Vođen ovom mišlju, Vid je odlučio da svoju zemlju pokloni onima koji žele započeti novi život u prirodi. Ipak, naglašava da to nije samo poklon, već izazov. „
Lako je pokloniti zemlju, ali onome ko odluči da ovdje živi godinu dana bit će puno teže nego meni“, dodaje.
Jedan od prvih zainteresovanih za ovu nesvakidašnju priliku je, kako Vid kaže, „brat u Kristu sa Pala“, koji planira pokrenuti mini proizvodnju peleta već na proljeće. „Ko god dođe, ima mjesta za svakoga“, ističe Vid, otkrivajući ne samo svoju velikodušnost, već i želju da oživi svoj zavičaj.
Golija, poznata po svojoj surovosti tokom zimskih mjeseci, zahtijeva hrabrost i volju za opstankom. Vid kaže da snijeg, koji nerijetko prelazi visinu od jednog i po metra, nije prepreka za one koji su rođeni na ovim prostorima. „Sve u životu ima granicu, samo strah nema“, naglašava. Prisjećajući se posjete ekipe RTS-a, dodaje:
„Bili ste voljni doći kod mene kući, ali ste se uplašili snijega. Moja kćerka je bila spremna doći s konjima i proprtiti put, ali konji su ostali niže. Ja sam došao pješice.“
Vid je tokom života odgojio sedmero djece i ima šestero unučadi. Iako su svi, kako kaže, „zdravi, pravi i sretni“, osjeća žaljenje što na Goliji nema više djece.
„Golija znači jednom Golijašu mnogo. Najveća je tuga što su svi Golijaši emigrirali i zaboravili koliko im Golija znači. Ono što je vrijedilo bacili su pod noge“, zaključuje Vid s tugom u glasu.
Njegov potez da pokloni zemlju simbol je nade za oživljavanje sela u Srbiji. Poruka svima koji razmišljaju o povratku ili životu na selu je jasna: priroda je bogatstvo koje ne smijemo zaboraviti. Vidova Golija čeka one koji su spremni prigrliti njen izazov i pronaći dom u njenoj tišini. Pogledajte video prilog ispod teksta.
Izvor RTS