Miris i tišina sandžačkih sela nose posebnu emociju. U selu Dubovo, kod Tutina, vrijeme kao da staje kada riječi Hake Jusufovića, poznatog kao Hakija Hako, dopru do prisutnih. Tišina koja je vladala dok su ga slušali, naglašavala je težinu njegovih sjećanja.
„Naše selo je bilo malo, ali je imalo dosta stanovnika. Mnogo je djece bilo. S obzirom na to da ni struje, ni televizije, ni bilo čega nije bilo, voljeli smo da se bavimo stočarstvom i poljoprivredom,“ priča Hakija s osmijehom, prisjećajući se jednostavnog, ali bogatog života.
Uprkos skromnim uvjetima, zajedništvo je bilo ono što je činilo život lijepim. „Svi redom za jednom kolpitom i jednim birijanom,“ dodaje Hakija, ističući kako su male stvari donosile veliku radost.
Ova priča o Dubovu oživljava mirise, zvukove i duh sela koje čuva uspomene i vrijednosti koje se teško nalaze u užurbanom savremenom životu zapada. Pogledajte tvprilog ispod teksta.