U seluu Zminac, gdje su nekada pasle stada od preko hiljadu i petsto ovaca, danas zvuci ovčjih zvona odzvanjaju samo iz dvorišta Halida Balića. Ovaj neumorni stočar, posljednji u svom selu, suočava se sa brojnim izazovima koji su učinili da mnogi njegovi sumještani napuste ove krajeve.
Halid živi sa svojom suprugom na farmi koja broji osamdeset ovaca i pet krava.
“Za drugi posao, osim poljoprivrede, i ne znam”, priznaje Balić sa blagim osmehom, dok sa nostalgičnom tugom osvrće se na dane kada je selo bilo puno života i zvukova stada.
“Ovdje je bilo preko 1.500 ovaca, sad ima ovo moje i više ničije. Ni naroda u selima nema, nikog nema”, kaže Balić, dok u njegovom glasu odzvanja osjećaj napuštenosti koji prati ruralna područja širom zemlje.
Problemi sa kojima se suočava nisu ni maleni ni neznačajni. Loša infrastruktura, nedostatak radne snage, i slaba tržišna povezanost samo su neki od izazova. Osim toga, on ističe da niko ne vodi dovoljno računa o poljoprivrednicima.
“Putovi su loši, a podrška gotovo da i ne postoji”, objašnjava Balić, uzdahnuvši pri pomisli na ono što bi moglo biti ako bi se stvari promijenile na bolje.
Na pitanje o budućnosti, Halid ostaje neizvjesan, ali se nada da će možda njegova upornost inspirisati mlade da ostanu na selu i možda ponovo pokrenu stočarstvo.
“Ako ništa, da bar pokažem da se može”, zaključuje Balić, dok njegove ovce nastavljaju pašu u senci starih bjelopoljskih brda.
Halid Balić, svedok vremena i simbol otpornosti, ostaje čuvar tradicije u Zmincu, prkoseći izazovima modernog doba sa nadom da neće ostati posljednji stočar ovih krajeva. Pogledajte video prilog ispod teksta.