Rođen je u malome mjestu Knežina, kraj Sokolca, u istočnom dijelu Bosne i Hercegovine. Imao je četiri mlađe sestre, a otac je bio voditelj gradilišta pa im je mogao priuštiti pristojan život. Krenuo je u Sarajevo u tesarsku školu, a već u to vrijeme, iako je hodao po “diskačima” i slušao rock, bio je zaluđen narodnom muzikom. Poslije se zaposlio u građevinskom poduzeću u Vranjici te je gradio hotel Libertas u Dubrovniku. Gradio sam ga od podruma do krova. Godinu dana sam radio, šetao se po Stradunu i kupao se – otkrio je kasnije Halid.
Ubrzo nakon toga shvatio je da je glazba bolji poziv za njega. Otac nije bio presretan Halidovim izborom. Pjevao je u kavani. – U početku je to bilo samo za hranu, stan i mjesečnu plaću. Nakon pjesme ‘Neću dijamante’ počela je moja prava pjevačka karijera – objašnjava Halid. Njegova priča nije jedna od onih kad je netko zaradio “velike pare” pa krenuo u biznis. On je, čim je malo ozbiljnije zakoračio u ozbiljnije kafane, stvorio “širu sliku” i počeo razmišljati kako oploditi pjevanje, pokrenuti neki biznis.
Malo prije Olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine javio se taj njegov poduzetnički gen. Išao je na Jahorinu pogledati vikendicu, a kupio je motel na Palama. Foto: privatni album – Kraj vikendice je bio plac s dozvolom za motel pa smo ušli u posao. Vodio sam ga s jednim prijateljem, ali ubrzo sam izašao iz tog posla – rekao je Halid. S muzikom je krenulo sve bolje pa je do rata u Sarajevu kupio stan za sebe i roditelje te kemijsku čistionicu. Kako kaže, nju su u ratu opljačkali “domaći neprijatelji”. Ni danas mu nije jasno kako su uspjeli razmontirati strojeve i sve iznijeti. ŽIVI U VILI OPASANOJ BEDEMIMA Brega ‘težak’ 80.milona eura: Ima tridesetak kuća i stanova – Prestao je rat i ja sam opet bio bez para – pričao je Bešlić. Tad je već imao iskustva, što se pokazalo dobrim kapitalom na sljedećim investicijama. Prodao je kemijsku čistionicu, ili barem ono što je od nje ostalo, pa kupio malo veći prostor. Pa je malo investirao, pa prodao i kupio još veći prostor…
Tako sam prodavao i povećavao imovinu dok nisam došao do većeg iznosa – kaže Bešlić. Imao je veliki kapital na računu kad je primijetio benzinsku pumpu i kraj nje motel uz glavnu cestu za Tuzlu. No koliko god u to vrijeme dobro zarađivao, nije imao dovoljno za oboje.
Foto: Slavko Midzor/PIXSELL
– Dugo sam gledao taj kompleks i tek kad je došlo do podjele vlasništva, uspio sam to kupiti jer je novi vlasnik povoljno prodavao. No svejedno sam morao podignuti kredit – prepričao je Halid. Čekalo ga je i ulaganje, preuredio je motel i okolicu, i to ga je stajalo oko 150.000 eura. Halidove gaže kreću se najčešće između osam i deset tisuća eura. U naponu snage imao je i po 120 koncerata na godinu. Danas ih je sveo na pedesetak. Kako kaže, puno je zaradio, ali i potrošio. Ne može proći Baščaršijom da svako malo ne posegne za džepom i “podijeli pare raji”. Kaže da je nepisano pravilo podjela dobara onima koji nemaju. – Nikad mi se nisu sviđali kocka i droga, i na to nisam trošio. A za društvo mi nije žao potrošiti – izjavio je Bešlić.
hotel Bešlić
