Nakon što je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine izdalo naredbu za dovođenje Milorada Dodika, Radovana Viškovića i Nenada Stevandića radi ispitivanja u svojstvu osumnjičenih, ponovno se otvorilo pitanje stvarnih ovlasti Misije EUFOR-ALTHEA (EUFOR), kao pravnog nasljednika nekadašnjeg IFOR-a i SFOR-a u Bosni i Hercegovini. U tom kontekstu, važno je podsjetiti na sadržaj i obaveze koje proizlaze iz Aneksa 1A Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji i dalje ima punu pravnu snagu, te na Rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija broj 2757, usvojenu 1. novembra 2024. godine.
Naime, članom 1. stav 2. tačka (b) Aneksa 1A ugovorne strane su prihvatile da je svrha međunarodnih vojnih snaga, tada IFOR-a, a danas EUFOR-a, da preduzmu sve potrebne akcije, uključujući i upotrebu nužne sile, kako bi se osiguralo poštivanje odredbi tog aneksa. Ove ovlasti podrazumijevaju i pravo intervencije u slučaju kada domaće institucije ne mogu ili ne žele da sprovedu zakonom propisane obaveze. Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a broj 2757 dodatno ovlašćuje države članice EUFOR-a da poduzmu sve neophodne mjere za provođenje Aneksa 1A i osiguranje sigurne i stabilne sredine u Bosni i Hercegovini.
Jedna od konkretnih obaveza iz Aneksa 1A jeste da ugovorne strane osiguraju djelovanje institucija za provođenje civilnih zakona, koje će funkcionisati u skladu s međunarodno priznatim standardima. To uključuje i izvršavanje naredbi pravosudnih organa, poput naredbe Tužilaštva BiH za dovođenje osumnjičenih osoba ili rješenja Suda BiH o određivanju pritvora. U slučaju da Sudska policija BiH ili SIPA ne sprovedu te odluke, bilo zbog političkih pritisaka ili procjene rizika, tada EUFOR, kao krajnja mjera, ima pravnu osnovu da djeluje – uključujući i upotrebu sile – s ciljem osiguranja vladavine prava i očuvanja institucionalnog poretka.
Važno je napomenuti da je Republika Srpska, putem svojih predstavnika u Parlamentarnoj skupštini BiH, 2003. godine glasala za usvajanje Zakona o Sudu BiH, Zakona o Tužilaštvu BiH i Krivičnog zakona BiH. Time je prihvaćena i nadležnost tih državnih institucija da donose i sprovode odluke, uključujući i mjere lišenja slobode kada su ispunjeni zakonski uslovi. Ignorisanje ili opstruiranje tih odluka ne samo da podriva pravni poredak BiH, već može predstavljati i krivično djelo prema važećem zakonodavstvu.
Stoga, ukoliko nadležne institucije BiH, iz bilo kojeg razloga, ne budu u mogućnosti da izvrše naredbe nadležnog tužilaštva ili suda, EUFOR ima pravo, a prema Aneksu 1A i Rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a i obavezu, da interveniše kako bi omogućio sprovođenje zakona i očuvanje sigurnosti, stabilnosti i institucionalne funkcionalnosti Bosne i Hercegovine.