Dok se građani Novog Pazara guše u dimu sa deponije Golo Brdo i čekaju konkretne poteze nadležnih, Stranka pravde i pomirenja (SPP), na čelu sa Usamom Zukorlićem, koristi tu ekološku katastrofu za sramno političko manipulisanje. Najnovija poruka Hataba Rizovića, jednog od partijskih megafona SPP-a, razotkriva svu dubinu političkog cinizma i zloupotrebe vjere zarad partijskih interesa.
U poruci koja kruži zatvorenom WhatsApp grupom političkih agitatora, Rizović najavljuje dolazak „najuglednijih imama“ s Harisom Ibrahimovićem, pozivajući na „dove“, „vjersko zajedništvo“ i „kulturu dobra“. No iza slatkoričivih fraza krije se već dobro poznata matrica: kad SPP-u nestane para, kad ih narod prozre, kad izgube podršku – oni potežu hodže. Oni koji su u službi Usame Zukorlića i njegove političke koristoljubljive klike.
U ovom slučaju, radi se o pokušaju da se Islamska zajednica predstavi kao saučesnik vlasti – lokalne i republičke – i to protiv bošnjačkog naroda. Nevjerovatno i podlo. Imami i vjerski velikodostojnici (u kojima prednjači efendije Haris Nuhambašić i Elmedin Čaušević) koriste se da narodu prodaju lažnu sliku “otpora“, dok se u pozadini pokušava oboriti rukovodstvo Islamske zajednice koje ne pristaje da bude igračka u rukama SPP-a.
O kakvom se licemjerju radi, najbolje svjedoči primjer Sjenice – gdje je SPP na vlasti i gdje upravo Usame Zukorlić kao ministar sjedi u Vladi Srbije. Tamo su građani, ogorčeni zbog stanja na lokalnoj deponiji, pokušali prošle godine blokadom da skrenu pažnju. Policija ih je brutalno rastjerala, a Usame? Nijemo. Niti riječi, niti rješenja. Nema molitvi, nema hodža, nema dušebrižničkih poruka. Zato što se tamo SPP pita, pa im ne odgovara da narod digne glas.
Ali zato u Novom Pazaru – gdje SPP nije na vlasti – sve vrvi od glume i manipulacije. Tamo gdje mogu da optuže, a ne da preuzmu odgovornost, oni skaču. Tamo gdje treba riješiti problem, oni ćute. I tako već godinama.
Zato Islamska zajednica s pravom reaguje – i zabranjuje svojim imamima da učestvuju u ovoj cirkuskoj predstavi. Jer Mešihat nije podružnica SPP-a, nije pijun u rukama ambicioznog sina rahmetli muftije koji je, izgleda, od njegovih ideala zadržao samo prezime. Islamska zajednica mora ostati iznad stranačkih interesa – čista, dostojanstvena i uz svoj narod.
SPP je danas stranka koja ne zna ni ko su joj protivnici ni ko su joj saveznici. Napadaju Vučića, a sjede u njegovoj vladi. Glume opoziciju, a upravljaju Sjenicom. Izdaju Bošnjake, a viču da ih brane. To je lice SPP-a – stranke koja vjeru koristi kao alat, narod kao sredstvo, a svaku krizu kao šansu za političku trgovinu.
Građani Sandžaka više nisu naivni. Više ih niko ne može obmanjivati lažnim patriotizmom i jeftinim političkim igrokazima. Znaju oni vrlo dobro ko zaista radi za narod, a ko samo za svoju korist. Zato su s pažnjom i odobravanjem dočekali potez ministra Huseina Memića, koji je već uputio javni poziv predstavnicima mještana sela u okolini deponije Golo brdo, gradonačelniku Novog Pazara i rukovodstvu JKP „Čistoća“ da zajedno učestvuju na sastanku u Vladi Srbije – sa jasnim ciljem: trajno rešavanje problema deponije koja godinama truje vazduh, ugrožava zdravlje stanovnika i narušava kvalitet usluga u gradu.
Nasuprot tome, sve je više onih koji prepoznaju da Stranka pravde i pomirenja (SPP) umjesto rješenja – kopa rovove. Umjesto zajedništva – sije razdor. Širi smrad, i to ne samo s deponije, već i sa političkih govornica. I dok ministar Memić pokušava da konkretno i odgovorno djeluje u interesu građana, SPP bira politikanstvo, blokade i huškanje. Građani Sandžaka znaju razliku. I neće više šutjeti.