Visočka, malo planinsko selo na granici između Crne Gore i Srbije, nekada je bilo mirno muslimansko naselje pod upravom sjeničkog sreza. Stanovnici ovog zabačenog kraja, mahom iz bratstva Bučan, bavili su se stočarstvom i obradom zemlje, živeći u miru sve do Drugog svjetskog rata, kada je njihova svakodnevica brutalno prekinuta.
- Porijeklo stanovnika Visočke i Bučana
Selo Visočka naseljavali su potomci bratstva Bučan, koji su porijeklom iz nikšićkog kraja. Preci ovog bratstva, Ramo Bučan i njegova braća, naselili su se najprije u Gubavču, selu nadomak Bijelog Polja, u prvoj polovini XVIII vijeka. Jedan od braće, Tale, odselio se prema sjeničkom kraju i naselio u Visočkoj, gdje su njegova i druge porodice kasnije održavale kontakt sa rođacima iz Gubavča.
Visočka, sa svojih desetak do petnaest kuća, bila je poznata po stočarstvu i lovu. Pred Drugi svjetski rat u selu je živjelo nešto preko četrdeset ljudi, među njima i porodica Latova Bučana. Emina Latova, koja je bila poznata po svojoj ljepoti i otresitosti, rođena je 1923. godine i odrastala u selu koje je do rata živjelo u miru.
- Četnički pokolj i otpor Visočana
Početkom 1943. godine, četnici pod komandom Rada Korde i Pavla Đurišića započeli su svoj genocidni pohod na muslimanska sela na desnoj obali Lima. Njihov cilj bio je da potpuno iskorijene muslimansko stanovništvo u Sandžaku. Napad na Visočku počeo je 5. januara 1943. godine, kada su četnici, prema Đurišićevom izvještaju, spalili 15 kuća i ubili 10 muslimana, dok je pet ljudi izgorjelo u svojim domovima. Međutim, stvarni broj žrtava bio je mnogo veći – ukupno je 31 stanovnik Visočke ubijen ili živ zapaljen tog dana.
Među stanovnicima koji su ostali u selu bila je i Emina Latova, zajedno sa svojom porodicom. Njen otac Lato imao je dvije kćeri, Ajnu i Eminu, i dva sina, Džema i Selma. Kada su četnici napali selo, Latova porodica odlučila je da pruži otpor. Latova kuća, gdje su se sakrili neki od stanovnika sela, postala je posljednja linija odbrane.
Emina, koja je od oca naučila da rukuje puškom, preuzela je ulogu borca. Sa lovačkom puškom u ruci, stala je na prozor svoje kuće i preciznim hicima pucala na napadače, stvarajući iluziju da kuću brani veći broj ljudi. Četnici su nekoliko puta pokušali da ubijede Eminu i njene da se predaju, ali su svaki put naišli na odlučan otpor.
Ubijeni članova sela Visočke dana 7. januara1943. god.
1. Bučan Lato
2. „ Meho
3. „ Džemo
4. „ Selmo
5. „ Kima
6. „ Ajna
7. „ Emina
8. „ Siba
9. „ Muniba
10. Bučan Ahmet
11. „ Bejta
12. „ Nura
13. „ Selima
14. „ Hankija
15. „ Muradif
16. „ Medo
17. „ Bahto
18. „ Smajil
19. „ Hama
20. „ Fata
21. „ Abaz
22. Šaronjić Bešir
23. „ Vehbo
24. „ Hamdija
25. „ Meho
26. „ Tića
27. Badžić Ređžo
28. Destanović Amir
29. Crnovršanin Mujo
30. „ Ajna
31. „ Selva
- Tragičan kraj hrabre heroine
Kada je Emininom ocu Latu ponestalo municije i kad je poginuo, Emina je nastavila borbu. Trčala je od prozora do prozora, pucajući na četnike koji su okružili kuću. Međutim, kako je municije nestajalo, Emina je odlučila da pokuša doći do preostale municije koja se nalazila u hambaru u dvorištu kuće. Izašla je iz kuće, ali su je četnici uhvatili.
Zapanjeni hrabrošću i otpornošću mlade djevojke, četnici su bili iznenađeni kada su shvatili da je jedini borac u kući bila Emina, a ne muškarci. Njena ljepota i prkosno držanje nisu ih omekšali. Emina ih je molila da joj poštede čast, ali je kazna za njen otpor bila surova – četnici su je zapalili živu. Prema pričama koje su preživjele u narodu, napunili su joj dimije slamom i zapalili je, dok su druge članove njene porodice zaključali u kuću koja je već bila u plamenu.
Vatra je brzo zahvatila kuću, a zajedno sa njom izgorjeli su Emina, njena porodica i drugi stanovnici Visočke. Ukupno 31 osoba, među kojima žene, djeca i starci, stradali su u ovom strašnom pokolju. Visočka je nakon tog dana bila opustošena – sve kuće su bile spaljene, a skoro svi stanovnici pobijeni.
- Zločin bez kazne
Nakon rata, zločini počinjeni nad muslimanima u ovom dijelu Sandžaka, uključujući pokolj u Visočkoj, ostali su nekažnjeni. Iako su mnogi četnici prešli na stranu partizana, nova vlast nije procesuirala zločince iz ovog kraja. Zločin nad stanovnicima Visočke bio je dio šire četničke akcije koja je uništila 33 muslimanska sela i ubila preko hiljadu ljudi, uglavnom žena, djece i staraca.
Priča o Emini Latovoj, međutim, nije zaboravljena. Njeno ime danas nosi predškolska ustanova u Sjenici, kao simbol hrabrosti i otpora. Emina Latova ostala je upamćena kao heroina, mlada žena koja je hrabro branila svoju porodicu i svoj dom do posljednjeg daha.
Priča o Emini i njenom junaštvu i dalje živi u pričama naroda, kao vječni podsjetnik na cijenu slobode i nesalomiv duh onih koji su branili svoju čast i porodicu.
