U svijetu u kojem se riječ „heroj“ često izgovara olako, ponekad zaboravljamo da pravi heroji rijetko stoje pod reflektorima. Oni ne govore glasno o svojim djelima, ne očekuju priznanja i ne traže aplauze. Njihova snaga ogleda se u tišini svakodnevnih gestova, u strpljenju i u spremnosti da pomognu i onda kada drugi odustanu.
U Rožajama, među hodnicima Doma zdravlja i dugim redovima pacijenata koji svakodnevno traže pomoć, jedno ime se izgovara s posebnim poštovanjem – Eldina Dina Kardović, medicinska sestra koja je za mnoge građane mnogo više od zdravstvenog radnika.
Za starije ljude koji žive sami, za majke koje brinu o bolesnim roditeljima, za porodice čija su djeca daleko u dijaspori – Dina je često prva osoba kojoj se obrate kada zdravlje postane teret koji je teško nositi. Nije neobično da njen telefon zazvoni i nakon radnog vremena. Ljudi znaju da će s druge strane linije dobiti savjet, riječ ohrabrenja ili barem smjernicu kome da se obrate. Ponekad je dovoljan samo njen smireni glas da nervoza i strah ustupe mjesto nadi.
U zdravstvenom sistemu koji se godinama bori sa nedostatkom kadra i sve većim pritiskom pacijenata, empatija postaje najvrjednija osobina. A upravo je empatija ono što Dinu Kardović izdvaja među kolegama.
Dok ljudi nervozno čekaju pregled, iscrpljeni brigom i neizvjesnošću, ona ne podiže ton i ne objašnjava komplikovane sistemske probleme. Umjesto toga, obraća im se jednostavno, ljudski – po imenu. Uputi šalu, nasmije se i podsjeti ih da u bolničkim hodnicima još uvijek ima mjesta za toplinu. Za mnoge pacijente taj mali trenutak pažnje znači mnogo više nego što bi se moglo pomisliti. U Rožajama se često može čuti rečenica:
„Nazovi Dinu, ona će znati šta treba uraditi.“
Ta rečenica govori više od bilo kakvog priznanja ili nagrade. Jer iza nje stoje godine rada, neprospavanih noći, stotina savjeta i bezbrojnih situacija u kojima je ljudima bila oslonac kada im je najviše trebalo.
Rožajski Dom zdravlja oslanja se na mali broj ljekara i medicinskih radnika, dok kroz njegove ambulante prolaze generacije ljudi – očevi koji su gradili ovu zemlju, majke koje su podizale velike porodice, djedovi i nane koji danas traže samo malo pažnje i razumijevanja.
U takvom sistemu svaka osoba koja unese humanost postaje neprocjenjiva. Naravno, kao i u svakoj profesiji, postoje oni koji posao obavljaju samo kao obavezu. Ali postoje i ljudi koji u svoj rad unesu srce. Oni koji pacijenta ne vide kao broj u kartonu, nego kao čovjeka.
Dina Kardović pripada upravo toj drugoj vrsti. Jedan stari Rožajac jednom je rekao da mala sredina svakoga na kraju postavi na mjesto koje je zaslužio. Ako je to istina, onda je Dina svoje mjesto već davno pronašla – među ljudima koji su povjerenje zajednice stekli dobrotom, strpljenjem i nesebičnim radom.
Možda će jednog dana istorija ovog grada pisati o velikim događajima, političarima ili uspješnim projektima. Ali u sjećanju ljudi uvijek ostaju i oni tihi junaci koji su pomagali bez pompe.
Heroji koji nisu tražili zahvalnost. Heroji koji su samo radili svoj posao – i pritom liječili mnogo više od bolesti. U Rožajama, jedno od tih imena nesumnjivo je Eldina Dina Kardović.
Inspirativni članak na osnovu pisanja Munevere Sutović