Redakcija Sandžak Danas
Osnivanje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) 1918. godine, najavljeno Krfskom deklaracijom 1917., donijelo je teške posljedice za Bošnjake u Bosni i Hercegovini i Sandžaku. Deklaracija, potpisana između premijera Srbije Nikole Pašića i Jugoslavenskog odbora na čelu s Antom Trumbićem, predviđala je ujedinjenje južnoslavenskih naroda. Međutim, politička i društvena stvarnost te nove države za Bošnjake je značila gubitak prava, zemlje, sigurnosti i dostojanstva.
Politička i društvena marginalizacija
Bošnjaci, koji su prije toga činili značajan dio stanovništva BiH i Sandžaka, postali su politički i društveno marginalizirani u novoj državi. Njihov status građana drugog reda bio je posljedica planske politike vlasti koja je Bosnu i Hercegovinu i Sandžak smatrala dijelom “srpske zemlje.” Historijski izvori otkrivaju da su još 1915. godine sile Antante nudile Pašiću stvaranje “Velike Srbije,” koja bi uključivala cijelu BiH i dijelove Sandžaka. Iako je taj plan zamijenjen stvaranjem Kraljevine SHS, ideja o srpskoj dominaciji ostala je ključna.
Reisul-ulema Džemaludin Čaušević, kao jedan od rijetkih bošnjačkih lidera koji su se suprotstavili ovoj nepravdi, neprestano je apelovao na mir i zaštitu Bošnjaka. Njegova pisma i proglasi, uključujući i onaj iz 1914. godine objavljen u sarajevskom listu Jeni mishab, pozivali su na suzdržanost i očuvanje ljudskih prava, ali su ostali bez efekta.
Zločini u Sandžaku
Slična sudbina zadesila je Bošnjake u Sandžaku, gdje su nakon ujedinjenja vlasti provodile politiku represije i nasilja. Mnogi Bošnjaci Sandžaka su bili žrtve pljački, fizičkog zlostavljanja i progona. Prema izvorima iz tog perioda, nasilje su provodile paravojne grupe, kao i pripadnici vojske koji su u Sandžaku sprovodili sistematsku represiju.
Pljačke, napadi na imanja, spaljivanje kuća i progoni muslimanskog stanovništva postali su uobičajeni, što je dodatno pojačalo nesigurnost među Bošnjacima Sandžaka. Kao i u BiH, cilj ovih akcija bio je oduzimanje zemlje i imovine, čime su Bošnjaci ekonomski i socijalno oslabljeni.
Agrarna reforma i ekonomska eksploatacija
Agrarna reforma Kraljevine SHS bila je među najtežim udarcima za Bošnjake u BiH i Sandžaku. Od 1919. do 1939. godine oduzeto je više od 1.175.305 hektara zemlje, uglavnom od muslimanskih vlasnika, i predato pravoslavnim seljacima. Prema podacima Mustafe Imamovića, Bošnjaci, koji su većinom bili sitni zemljoposjednici, izgubili su gotovo svu imovinu. Vakufi, ključne institucije za muslimansku zajednicu, također su bili na meti – konfiskovano je preko četiri miliona dunuma vakufske zemlje između 1919. i 1938. godine. Brojne džamije su uništene, proglašavane “dotrajalim” ili pretvarane u vojne magacine i dvorane.
U Sandžaku je situacija bila slična. Veliki posjedi i vakufska imovina oduzimani su, a vlasnici ostavljeni bez pravne zaštite. Oduzeta imovina nerijetko je završavala u rukama lokalnih vlasti ili pravoslavnih kolonista, što je dodatno mijenjalo demografsku sliku Sandžaka.
Šahovići – simbol stradanja
Jedan od najstrašnijih zločina protiv Bošnjaka dogodio se u Šahovićima, 9. i 10. novembra 1924. godine. Prema različitim izvorima, ubijeno je između 350 i preko 1.000 muslimana, dok je 45 kuća spaljeno. Profesor Šerbo Rastoder i drugi historičari navode da je taj masakr bio posljedica etničke i vjerske mržnje, a većina preživjelih iz Šahovića bila je prisiljena emigrirati, najčešće u Tursku.
Milovan Đilas, u svom djelu Besudna zemlja, zločine u Šahovićima opisuje kao “sramotu narodne duše” i priznaje da je većina učesnika bila zgrožena svojim djelima. Đilas je istakao da su vlasti zataškale zločine, pretvarajući ih u “sprdnju s pravdom.” Slični masakri, manjih razmjera, zabilježeni su i u drugim dijelovima Sandžaka, gdje su muslimanska sela spaljivana, a stanovništvo protjerivano.
Masovna iseljavanja
Nasilje i ekonomski pritisci doveli su do masovnog iseljavanja Bošnjaka. Prema podacima iz 1920-ih godina, desetine hiljada muslimana napustilo je BiH i Sandžak, uglavnom emigrirajući u Tursku. Prema Imamoviću, do 1919. godine oduzeto je 400.072 hektara zemlje od bošnjačkih zemljoposjednika, a do septembra 1920. godine zapaljeno je oko 500 bošnjačkih seoskih zadruga. Sandžak je također izgubio značajan broj stanovništva uslijed progona i pljački.
Godine nakon osnivanja Kraljevine SHS obilježene su sistemskom nepravdom, nasiljem i diskriminacijom nad Bošnjacima u BiH i Sandžaku. Agrarna reforma, zločini poput onih u Šahovićima, pljačke i uništavanje vakufa ostavili su neizbrisive ožiljke na bošnjačkoj zajednici. Ovo teško razdoblje ostaje bolna opomena da se historijske nepravde ne smiju zaboraviti – kako se nikada ne bi ponovile.