Aleksandar Šapić, novi gradonačelnik Beograda, navija za četništvo, što skoro i nije novost. Nekako bi veći šok bio kada bi na čelo velikog grada u državi pod vođstvom Aleksandra Vučića došla osoba koja prezire četničke ideje, praksu i simbole, ali takvu vijest ćemo morati da sačekamo, ako je dobijemo.
Sada je pred nama Šapić, gradonačelnik najvećeg grada u jugoslovenskim državama ili najveće južnoslovenske pokrajine, kako hoćete. Ako državu vodi neko kao Vučić, onda ima smisla da šef prestonice – ili pokrajine, kako hoćete – bude nešto kao Šapić. Štaviše, prestonicu zemlje čiji su birači uglavnom uz Vučića najbolje će predstavljati neko poput Šapića, piše index.hr.
U zemljama kao što je Srbija, dobro je biti bespravni graditelj i plagijator
Uz obožavanje opskurnih ideologija, poput one četničke, obično postoji i neka druga beda: Šapić je opravdano prozvan zbog nelegalne konstrukcije i plagijata doktorske disertacije.
Kao što znamo iz hrvatskog iskustva, u zemljama Južnih Slovena niti je posebna diskvalifikacija, niti otežavajuća okolnost za političku karijeru, već se radi o prevarama koje se često smatraju dokazom snalažljivosti. Hajdemo prvo o četnicima, izražava naklonost Šapić svojim objavama na društvenim mrežama.
On je u januaru 2019. godine čestitao Badnje veče pravoslavnim vjernicima uz fotografiju četničkog vojvode Nikole Kalabića i njegovih saboraca.
„Neće čiča da dijeli Srbiju, ali treba da je ujedini. Vrijeme je da srpski narod konačno sazna pravu istinu na Tviteru prvog dana februara 2019. godine. A 9. maja, uz fotografiju četničkog vojvode Draže Mihailovića, ponovo je na Tviteru napisao: „Kada slavimo Dan pobjede nad fašizmom i odajemo počast mnogim palim borcima NOB-a, ne smijemo zaboraviti ni prvi antifašistički pokret u Evropi, koji je predvodio general Dragoljub Mihailović u to vreme pukovnik, koji odlazi na Ravnu goru i diže ustanak protiv nacista.“
Romantični pogled na četništvo popularan je među srpskim nacionalistima
Među srpskim nacionalistima veoma je popularno viđenje četnika kao romantičnih boraca protiv nacizma, koje su svi redom prezirali i izdavali, od okrutnih komunista do hladnog Zapada. Istina je daleko surovija, četnici su bili koljači nesrpskog stanovništva čiji su postupci devedesetih inspirisali neke od najmračnijih gadova.
Šapić voli četnike i ne saosjeća preterano sa akademskim integritetom. Na sreću, prema njegovim riječima, živi na kraju svijeta gde se ovaj oblik prezira često smatra vrlinom.
Portal Peščanik je u julu 2014. godine, prije tačno osam godina, objavio članak pod nedvosmislenim naslovom Daring Plagiarism Aleksandra Šapića sa dokazima da je dobar dio njegove doktorske disertacije bio „direktan prevod sa engleskog djela knjige Dejvida Džobera i Geoffrei Lancaster, Selling and Sales Management (Harlov: Pearson Education Ltd, 8th edition, 2009 – u daljem tekstu: Jobber and Lancaster)“, koji se nigdje ne citira. Portal je svoju tvrdnju potkrepio nizom primjera i dokazao da je Mihanov … pardon, Šapiću, krao od nekih drugih radova.
I?
I ništa se nije desilo. Univerzitet Union, na kojem je doktorirao, bio je gori od Univerziteta u Osijeku kada je formirao komisiju čiji je zadatak bio da provjeri Šapićev rad, a na kraju je rektor objavio informaciju o raspuštanju komisije, dok se Šapić hvalio da njegova disertacija nije zvanično plagijat. Nije dobio čak ni zadatak da ispravlja nesuvisle djelove teksta.
„Stekao sam sliku da sam išao u vrtić, završio osnovnu školu, gimnaziju, upisao fakultet i završio, i sve to zajedno za tri mjeseca. Završio sam srednju školu 1996. godine. Upisao sam DIF i diplomirao 2003. godine. magistrirao 2008. i tamo odbranio doktorsku disertaciju 2012. To je trajalo 16 godina. Stekao sam utisak da sam lopov“, rekao je Šapić, kao da dužina školovanja ima veze sa kvalitetom disertacija.
Šapić je bio uspješan u sportu. Nažalost, dobar je i u politici
Osim što voli četničke koljače i rado prepisuje, novi gradonačelnik Beograda se zalaže i za bespravnu gradnju. Kako prenose srpski mediji, Šapić je vlasnik više od 500 nelegalno izgrađenih trgova u Beogradu, tačnije sportskog objekta, nekoliko pratećih objekata i bazena izgrađenih pored njegove vile.
Uopšte, Šapić je divan primjer čovjeka koji je, relativno mlad, uspio da bude odličan u jednom poslu, a štetan u drugom. Rođen je 1978. godine, porijeklom je sa Korduna. Bio je, kažu, odličan u vaterpolu, hvale ga kao vrhunskog igrača. Ne samo da je bio reprezentativac, već se na internetu pominje kao jedan od najbolje plaćenih vaterpolista.
U politici je pokazivao visok stepen prilagođavanja okruženju, pa je svojevremeno bio u Demokratskoj stranci, najvećoj izneverenoj nadi srpske politike, stranci koja je hrvatskim čitaocima najbolje opisana kao hibrid HSS-a i Hrvatska narodna stranka. Kao član DS-a stigao je do mjesta pomoćnika gradonačelnika Beograda Dragana Đilasa. Bilo je to od 2009. do 2012. godine, kada je u junu izabran za gradonačelnika Novog Beograda.
Novi gradonačelnik Beograda je pravi četnik na pravom mjestu
Godinu ranije postao je predsjednik beogradskog ogranka Demokratske stranke, što je ostao dve godine, do juna 2013. godine. Demokratska stranka je bila sve slabija, ali ne i Šapićeve političke ambicije.
Osnovao je udruženje građana, pa humanitarno udruženje, pa nešto čime je najavio odlučniji zaokret udesno, a zove se Srpski patriotski savez SPAS. Krajem maja prošle godine SPAS se kolektivno pridružio Vučićevoj Srpskoj naprednoj stranci. Šapić se dobro snalazi i u SNS, po dolasku je izabran za potpredsjednika Glavnog odbora, a u novembru 2021. postao je potpredsjednik stranke.
Pravi četnik na pravom mjestu. Predsjednik SNS je devedesete proveo kao prvi pratilac Vojislava Šešelja, gospodara četništva. Sada Šapić dolazi kod Vučića sa nečim kao što je bio kod Šešelja – ambiciozna i pravoslavna desna ruka koja bi mogla da ga pogubi – verovatno samo politički – čim se ukaže prilika. Nepoznati fašisti nedavno su srušili partizansko spomen groblje u Mostaru, rad velikog Bogdana Bogdanovića, arhitekte i pisca. U Bogdanovićevoj biografiji stoji i da je bio gradonačelnik Beograda osamdesetih godina prošlog vijeka.
Već sledeće decenije on će u svom rodnom gradu postati nepoželjan zbog glasnog suprotstavljanja srpskom nacionalizmu. Umro je u Beču pre 12 godina. U nepuno ljudsko doba, isti grad su vodili velikani poput Bogdanovića i Šapića kao posledica svega od čega je Bogdanović pobjegao. Ali to je tako. Stigla pustoš, prepisuje se, četnici se grade bez dozvole. Živimo u eri šapića.
Izvor Danas
foto BETAPHOTO/MILAN OBRADOVIC
