Search

Hvala vam, neprijatelji moji!

Piše: šejh Selman el-Avde / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Najgore zanimanje u životu je stvaranje i proizvodnja neprijatelja. Takvo zanimanje ne zahtijeva ništa osim maloumnosti, lošeg prosuđivanja i nebrige, da bi u jednom trenu mobilizirao protiv sebe gomile ljutih protivnika i rivala.

Iskustvo me naučilo da je mudro biti strpljiv s oponentima, tolerisati ih i koristiti Božanski lijek uzvraćanja na zlo dobrim ”pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati”. (El-Fussilet, 34.)

Životno iskustvo me također naučilo da ne žalim puno za onima koji odbijaju sve osim da budu neprijatelji i protivnici, jer su oni dio Božanskog zakona u životu.

Stoga, hvala vam, neprijatelji moji!

Naučili ste me kako bez zbunjenosti i uzrujanosti slušati uvrjedljive kritike i kako bez kolebanja ići svojim putem, čak i kad čujem ono što mi nije drago i što nije istinito.

To je velika lekcija koja se ne može naučiti u teoriji, bez obzira koliko se trudio, već onda kada ti Allah ”pošalje” nekoga ko će te uvježbati i naučiti piti gorke životne ”pilule”, čija će ti gorčina isprva biti neprijatna, ali ćeš se kasnije navići i bit će ti svejedno.

Hvala vam, neprijatelji moji!

Vi ste bili razlog da discipliniram svoju dušu i da ne dozvolim da potpadnem pod utjecaj onih koji su me pretjerano i bez potrebe hvalili. Allah vam je namijenio ulogu onih koji će izravnati jezičke na vagi, da čovjek ne bi bio prevaren pretjeranom pohvalom ili divljenjem kad mu nije mjesto i vrijeme, i da ne bi bio obmanut pogledima i stavovima onih koji gledaju samo jednu stranu, a zapostavljaju drugu.

Hvala vam, neprijatelji moji!

Mobilizirali ste mnoge jezike i najtjerali ih da brane istinu. Isprovocirali ste ih i oni su stali u njenu odbranu.

Rečeno je:

Kada se vatra ne bi raspalila,

Onda bi aloja kao i svako drugo drvo bila.

Hvala vam, neprijatelji moji!

Zaslužni ste – čak i ako to možda niste htjeli – u stvaranju potrebnog stepena ravnoteže i pravednosti u ideji i mišljenju. Nekada čovjeku bude dato više prava nego što zaslužuje, pa vi budete razlog i uzrok uspostavljanja ravnoteže, ispravljanja i korekcije određenih postupaka i stavova.

Stoga, ne dozvoli da te naljuti prigovor i neslaganje, jer kada se čovjek upusti u raspravu i odgovaranje na optužbe i kritike, uskraćuje sebi mogućnost promatranja i objektivnog rasuđivanja i promišljanja. On je tada u potpunosti zaokupljen svojim odgovorom protivniku, tako da u njegovoj duši nije ostalo mjesta za smirenost i strpljivost, niti za precizno i objektivno sagledavanje kritike koja mu je upućena, jer, možda, u njoj ima barem malo istine.

Prenosi se da je Hatim el-Esam, rekao: ”Ja posjedujem tri osobine kojima pobjeđujem svoje oponente.” Na pitanje koje su to osobine, odgovorio je: ”Radujem se kada je moj protivnik u pravu, tužan sam ako pogriješi i čuvam se da ga ne ignorišem.”

Hvala vam, neprijatelji moji!

Jer, vi jačate ambicije, stvarate izazove, postavljate i otvarate stazu za natjecanje, da bi se čovjek istinski posvetio svojoj duši, da bi bio brižan prema njoj i željan njezinog napredovanja i dostizanja najvećih duhovnih visina. Ta, zar natjecanje nije jedan od Allahovih zakona u kosmosu o kojem je Uzvišeni u Kur'anu rekao: ”I neka se za to natječu oni koji se hoće natjecati!” (El-Mutaffifin, 26.)

Veličina i vrijednost natjecanja je u načinu natjecanja, u čistoći cilja, u ispravnosti sredstava i čistoći srca.

Hvala vam, neprijatelji moji!

Vi ste nas naučili strpljivosti i izdržljivosti, te da na loše uzvraćamo dobrim.

Možda na vagi dobrih djela nađemo dobra djela koja nismo uradili, ali smo ih, strpljivošću, zadovoljstvom i praštanjem vaših uvreda, stekli.

Znam da su vas možda neke moje riječi uvrijedile, ali ne, Allaha mi, to mi nije bio cilj. Ja vam iskreno i otvoreno kažem: ”Vi ste istinski prijatelji!”

Vi ste moja braća po vjeri bez obzira na neslaganja i razilaženja, jer ako bismo obratili pažnju na tačke u kojima se slažemo, vidjeli bismo da su one mnogobrojne.

Slažemo se oko osnova vjere, oko stubova islama i temeljnih principa i načela vjerovanja. Što nam onda treba to da izvlačimo i deriviramo nova značenja da bi se odvajali, da bi se međusobno razilazili i do iznemoglosti raspravljali?!

Stoga, zaboravimo na ono što je bilo i neka Allah oprosti naše prijašnje pogreške. Ne osvrćimo se na prošlost, već se okrenimo budućnosti čineći dobro i pomažući se u dobročinstvu i bogobojaznosti, preporučujući jedni drugima istinu i strpljenje, te obnavljajući značenja ljubavi i bratstva u ime Allaha, kao najvećeg oblika sreće. Jer, onaj ko je lišen bratske ljubavi, lišen je svakog dobra.

I nemojte misliti da vam se obraćam riječju ”neprijatelji” zato što tako mislim. Ne, nikako, već time želim samo skrenuti pažnju na one koji to žele i koji danonoćno rade na tome da se mi tako osjećamo i da se, kao muslimani, jedni prema drugima neprijateljski odnosimo. Ne, mi smo braća i prijatelji, prihvatili vi to ili odbili.

Neka nam Allah oprosti i uputi nas na Pravi put, i pomogne nam da ispravimo nedostatke i manjkavosti, te da spoznamo naše slabosti i da nas ne prepusti nama samima ni treptaj oka.

(Iz knjige šejha Selmana el-Avde: Šukren ejjuhel-e'ada’ – Hvala vam, neprijatelji moji, str. 13.)




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.