I ovo je Sandžak: Autobuska stanica služi za odlaganje sijena

1710

Autobuske stanice u ovim gradovima pripadale su nekadašnjem beranskom autoprevoznom preduzeću koje se u tom trenutku zvalo „Jugoprevoz“, tokom prvog stečaja iz 2004. godine. Ni dvije decenije nakon prodaje i privatizacije, autobuske stanice u Gusinju i Plavu nikada nisu privedene namjeni.

Na mjestu one u Plavu danas se nalazi čitav stambeni blok, dok je autobuska stanica u Gusinju pretvorena u ostavu za sijeno.

Autobuske stanice u ovim gradovima pripadale su nekadašnjem beranskom autoprevoznom preduzeću koje se u tom trenutku zvalo „Jugoprevoz“, tokom prvog stečaja iz 2004. godine.

Tada je ova beranska kompanija, koja se još ranije zvala „Ivangradprevoz“ našla u ozbiljnoj krizi, i iz akcionarskog društva kroz stečaj privatizovana.„Simon vojaž“ je tada kupio imovinu ove kompanije u Beranama, dok su autobuske stanice u Plavu i Gusinju prodate godinu kasnije, 2006. godine privatnim preduzetnicima.

„Do tada iz Gusinja je bilo pet autobuskih linija, i to prema Peći, Skoplju, Prištini, Sarajevu i Beogradu, a ovi autobusi su tada svraćali u Plav. Pored toga postojao je veliki broj lokalnih linija i polazaka prema Murini, Andrijevici i Beranama“, kazao je jedan od bivših radnika tadašnjeg „Jugoprevoza“.

On je napomenuo da je privatizacija ove dvije autobuske stanice predstavljala početak kraja, i da danas iz Gusinja na postoji ni jedna autobuska linija, čak ni do Plava koji je na svega desetak kilometara.

„Iz Plava, sa prostora koji nisu zauzele stambene zgrade, danas polaze autobusi samo za Podgoricu, i jedan polazak za Peć. To su mali autobusi marke ‘Otokar’. Veliki autobusi tamo se mogu vidjeti jedino kada dovoze turiste u vrijeme ljetnje sezone“, kazao je taj sagovornik.

Foto: Portal RTCG

Autobuska stanica u Plavu je prodata za tadašnjih 90 hiljada eura, a kupac se tada obavezao da pet godina neće mijenjati djelatnost.

„Ono što je zanimljivo, u to vrijeme je to bila jedinstvena opština Plav, i niko iz tadašnje lokalne uprave nije ni pokušao da proglasi javni interes i time zabrani promjenu namjene prostora koji su obuhvatale autobuske stanice“, rekao je taj sagovornik.

Građani Gusinja danas ne mogu da se prebace ni do Plava, osim taksijem. Privatizacije autobuskih stanica u ova dva grada desile su se ste godine kada je privatizovan tadašnji šumsko industrijski kombinat „Bor“ u Plavu, i kada je bez posla ostalo više stotina radnika.

Danas je sjeveriostočni region Crne Gore po svim pokazataljeima najnerazvijeniji i sa velikim migracijama stanovništva prema inostranstvu i prema centralnim i južnim djelovima države.

Ni jedna državna institucija nije se, međutim, olgasila od kada traje kriza u „Simon vojažu“, a građani suočeni sa izostankom i ukidanjem najelementarnijih javnih usluga.

Beransko preduzeće „Simon vojaž“ počelo je tada da ukida linije na dužim relacijama, a nedugo potom i da redukuje i lokalne. Danas se to preduzeće nalazi tri godine u novom stečaju.

Portal RTCG je pisao o tome da je nakon štrajka radnika i uvođenja stečaja, zatvorena i autobuska stanica u Beranama, da je stečajna uprava prodala za 34 hiljade devet najboljih autobusa, i da u ovom dijelu Crne Gore ne postoji međugradski linijski prevoz.

Foto: RTCG

 

(Izvor: Portal RTCG)




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *