Dolovo, malo selo u blizini Tutina, već stoljećima čuva priče svojih stanovnika, priče o teškoćama i izdržljivosti. Put koji nas vodi do sela, iako vijugav i opterećen uspomenama onih koji ga pamte drugačijim, sada je prohodan i siguran, simbol napretka koji je zahvatio ovo malo mjesto.
Ibrahim, jedan od najstarijih stanovnika Dolova, s ponosom priča o životu koji je nekad bio.
“Imao sam sedam braće i četiri sestre,” sjeća se Ibrahim, dok šetamo zemljanim putem koji se proteže kroz selo. “Život je bio mnogo teži. Siromaštvo nas je sve obuhvatilo, ali smo bili zajedno, i to nas je držalo.”
U prošlosti, Dolovo nije imalo put koji bi ga povezivao s većim mjestima.
“Bilo je dana kada smo morali prelaziti kilometre pješice samo da bismo došli do najbliže prodavnice,” objašnjava Ibrahim.
“Sada imamo puteve, i sve je mnogo lakše,” kaže Ibrahim, osvrćući se na svjetlo koje sada osvjetljava njegovo selo.
Historija Dolova nije samo priča o teškoćama, već i o zajedničkom radu i ljubavi prema zemlji
“Nekad smo imali do 100 ovaca, i to je bio način našeg preživljavanja,” prisjeća se Ibrahim. Žene su bile te koje su muzle ovce, rano ujutro, dok bi muškarci radili na poljima ili u šumama.
Dolovo, iako još uvijek daleko od savremenih urbanističkih dostignuća, polako gradi svoju budućnost na temeljima prošlosti. Sa svakim novim putem, svjetlom, Dolovo korak po korak ide naprijed, ostavljajući za sobom dane siromaštva i otvarajući vrata prosperitetu. Pogledajte ispod teksta šta kaže deda Ibrahim Gusinac.
