U srcu Pešteri, u selu Đerekare kod Tutina, živi Ibrahim Husović – čovjek čije godine ne umanjuju njegovu snagu, toplinu i mudrost. Iako je sa svojom porodicom sagradio kuću u Tutinu, nikada nije poželio da napusti rodno selo. Đerekare je za njega više od mjesta – to je uspomena, priča, životna filozofija.
Ibrahim Husović pamti vremena kada su njegovi preci orali zemlju drvenim plugom, oslanjajući se na snagu volova i konja. S vremenom su se pojavili metalni plugovi, donoseći lakši rad i veću produktivnost, ali se duh seljaka i njegovog truda nikada nije promijenio. Svaka brazda na Pešterskoj visoravni pričala je svoju priču – o mukotrpnom radu, istrajnosti i životu koji nije bio lagan, ali je imao svoju čar.
Sa sjetom se prisjeća i perioda komunizma, kada su domaćini poput njega morali odvajati dio svojih proizvoda za državu. Međutim, država je zauzvrat dijelila sledovanja žita – namirnice koju Pešterci nisu mogli sami proizvoditi zbog surovih vremenskih uvjeta. Snalažljivost i prilagođavanje oduvijek su bili ključ opstanka na Pešteri, gdje su ljudi živjeli skromno, ali dostojanstveno.
Iako su mnogi napustili sela i preselili se u gradove, Ibrahim Husović nije mogao zamisliti život daleko od svog Đerekara. Svaki kamen, svaka staza i svaki pejzaž vežu ga za djetinjstvo i mladost, za rad na njivama i zajedničke trenutke sa komšijama.
Njegova priča dio je emisije „Živa istina”, gdje kroz tople riječi i bogato iskustvo prenosi generacijama kako se nekada živjelo, koliko je seljak bio cijenjen i koliko je priroda diktirala ritam života. Njegov glas odjekuje poput eha prošlih vremena, podsjećajući nas da su naši korijeni važni i da tradicija nikada ne smije biti zaboravljena.
Pogledajte prelijepu priču ispod teksta u emisiji „Živa istina” i upoznajte Ibrahimov svijet!