Teheran/Peking – Iranske zračne snage (IRIAF) nalaze se pred mogućom velikom modernizacijom: prema najnovijim informacijama, razmatraju nabavku kineskih lovaca J-10, aviona koji je ove godine skrenuo pažnju u sukobima između Pakistana i Indije, a za kojim su interes pokazale i druge zemlje Bliskog istoka, poput Egipta.
Ovakve spekulacije pojačane su nakon nedavne posjete iranskog ministra odbrane i logistike oružanih snaga, generala Aziza Nasirzadeha, Kini 26. i 27. juna. Tokom boravka u Šangaju, gdje se održavao sastanak ministara odbrane zemalja članica Šangajske organizacije za saradnju, Nasirzadeh je zajedno s kineskim kolegom Ton Tinom obišao i najnoviji kineski razarač klase 052D “Kai-fang”, što su svjetski analitičari protumačili kao simbol jačanja strateških veza između Teherana i Pekinga.
Ministar Nasirzadeh je ovom prilikom zahvalio Kini na podršci iranskim “legitimnim stavovima” tokom nedavnih napada Sjedinjenih Američkih Država i Izraela, a ubrzo nakon toga pojavile su se i prve nezvanične informacije o nabavci kineskih J-10 aviona.
Kineski J-10 kao odgovor na hitne potrebe
Iran već duže od decenije pokušava modernizovati svoje ratno zrakoplovstvo. Pretežni dio flote još uvijek čine američki avioni iz 70-ih godina prošlog vijeka – F-4 Phantom, F-14 Tomcat i F-5 – koji su uprkos brojnim pokušajima modernizacije, tehnološki i operativno zastarjeli. Devedesetih godina Iran je nabavio tridesetak ruskih MiG-29, te nekoliko francuskih Mirage F-1, ali je većina ovih letjelica danas van funkcije. Domaća industrija pokušava održati staru flotu, dok su ruski i kineski projekti kopija MiG-21, koje Iran također posjeduje, također na zalasku.
Kineski lovac J-10 predstavlja jednomotorni, laki višenamjenski borbeni avion, sposoban da nosi 5,5 tona različitog naoružanja, uključujući moderne kineske rakete zrak-zrak (PL-10, PL-12), kao i protuzemaljske projektile. Opremljen je radarom sa dometom do 110 kilometara, ali nije riječ o najnovijoj verziji aviona. Ključna prednost J-10 u odnosu na zapadne i ruske konkurente je njegova cijena i dostupnost – što je za Iran, kojem su sankcije ograničile vojni uvoz, od presudnog značaja.
Iran razočaran ruskim partnerima
Prema informacijama portala DEFA, bliskog iranskim vojnim strukturama, Teheran ozbiljno razmatra nabavku J-10 zbog zastoja i nesigurnosti oko isporuke ruskih Su-35. Iako je Iran pružio Moskvi vojnu podršku u ratu protiv Ukrajine, uključujući isporuku dronova Šahid-136 i licencu za njihovu proizvodnju, ruski borbeni avioni još uvijek nisu stigli. Za sada je isporučeno samo nekoliko trenažnih Jak-130.
Kada je riječ o protuzračnoj odbrani, ruski sistemi S-300 pokazali su se neefikasnima, dok isporuke naprednijih sistema S-400 ostaju nedefinisane i nedovršene. Dio komponenti je dopremljen, ali nije jasno šta je zaista operativno.
Posljednjih mjeseci, sve više iranskih zvaničnika javno izražava razočaranje i osjećaj izdaje, ne samo prema Rusiji, već i Kini. Nakon nedavne posjete ministra vanjskih poslova Abbasa Arakčija Moskvi, zvanični Teheran šalje jasne poruke da očekuje konkretniju podršku od saveznika iz BRICS-a i Šangajske organizacije za saradnju, pogotovo nakon pojačanih pritisaka iz Washingtona i Tel Aviva.
Geopolitički ulog i mogućnost novog balansa snaga
Stručnjaci upozoravaju da bi nabavka J-10, ukoliko se realizuje, označila novu fazu u razvoju iranskih vojnih kapaciteta i mogla bi dodatno destabilizovati već krhku bezbjednosnu arhitekturu Bliskog istoka. Kineski avion četvrte (4,5) generacije, čiju nabavku je već započeo i Egipat, predstavlja potencijalnu zamjenu za američke F-16 – i prvi bi put kineska tehnologija preuzela dominantnu ulogu u ratnom zrakoplovstvu više država regiona.
Ruski analitičari, poput Konstantina Malofejeva i Igora Girkina, traže od Kremlja da prema Iranu nastupi kao što SAD čine prema Ukrajini – s isporukama PVO sistema, raketa i satelitskih obavještajnih podataka – u suprotnom, upozoravaju, Iran bi mogao biti prepušten riziku totalne devastacije.
Jedno je jasno: izbor Teherana da se okrene Kini i mogućoj nabavci J-10 signalizira rastuće nepovjerenje prema ruskim partnerima i ubrzava proces redefinisanja regionalnih savezništava u svjetlu sve intenzivnijeg američko-kineskog nadmetanja.