Ispovijest muškarca koji 4 godine “šljaka” u Njemačkoj: Kako se tamo stvarno živi

262

U povijesti Hrvata (i naroda Balkana) nije postojala zemlja o kojoj se toliko mitova i bajki raspredalo kao o Njemačkoj.

Piše: Željko Porobija za Index.hr

Ja sam u ove četiri godine već prošao svašta, i to uvijek u ulozi običnog šljakera. Ako dolazite u Njemačku raditi kao Senior Java developer ili igrati u prvoj postavi Bayerna, ovo nije tekst za vas.

A ako dolazite bez potrebnih kvalifikacija, bez poštenog poznavanja jezika, s jedva par informacija u rukama – dobro došli u moj svijet.

Pa ću vam iskreno reći kako ja vidim što stoji, a što ne stoji od onih najpopularnijih priča o Njemačkoj.

“Sve je sređeno”

Najbolje nasmijem Nijemce kad im kažem da je za nas s Balkana njihova zemlja pojam uređenosti. Istina, već jedna šetnja ulicom bilo kog njemačkog grada ili sela odaje dojam većega reda nego kod nas. Ali ima u tom njihovom redu i nereda koliko hoćete. Stalni radovi na cestama nerijetko dovode do groznih zastoja u prometu. Gotovo redovito traju dulje od dogovorenog roka. Administracija zna i gore zaštekati nego kod nas. Recimo, definitivno vam je lakše u Hrvatskoj s povratom poreza za fizička lica.
“Vozovi nikada ne kasne”

Živim nedaleko od željezničke stanice, prečesto čujem informacije o kašnjenju ili nedolasku vlaka. I kad se otkaže vlak – kao jednom kad sam se oko ponoći vraćao sa šljake – entšuldigung, snađite se kako znate i umijete. Ili izbije štrajk vlakovođa, pa danima tražite alternativne metode prijevoza. Većinom, naravno, stvari idu prilično dobro, ali teško vama ako se morate oslanjati na Deutsche Bahn.
“Njemačka medicina je najbolja na svijetu”

Morao sam se njom baviti i privatno i poslovno, pa to vidim izbliza. Obiteljski liječnici imaju odlične ordinacije, samo što je mene zapao baš najbezvezniji od svih (ali se liječnika lako može promijeniti). Bolnice su im vrhunske, s najmodernijom dijagnostikom i metodama liječenja. Ipak, i oni muče muku s kadrom, znaju jako zaštekati s njegom. Operiraju, daju terapiju, a onda nepokretnog čovjeka ne paze kako treba i od dugog ležanja dobije dekubitus.

Rupe u sustavu najbolje je pokazala ova pandemija. Cijepljenje je loše organizirano, a sve kao nešto digitalno. Registriram se za termin i dobijem ga u nekom 180 km udaljenom gradu. A onaj moj liječnik ne cijepi (stvarno ću ga promijeniti).

Termine za pretrage i operacije ne dobijete baš brzo. No, pošteno govoreći, ako vas uhvati neki ozbiljni problem i morate biti operirani, Njemačka je zemlja u kojoj se želite naći.

“Njemački je nemoguće naučiti”

To vam kažu oni koji nisu ni naš jezik naučili kako valja. Ja sam došao s nekim predznanjem jezika, ali nisam umio ni beknuti prostu rečenicu. Ipak sam već nakon četiri mjeseca mogao voditi i jednostavan razgovor za posao. Sada govorim tečno, jedino rod imenica pogađam s nekih 80% točnosti. Objektivno gledano, njemački jest teže naučiti od engleskog, pa i francuskog – ali je i dalje lakši od našeg. Spadamo u istu porodicu jezika, logika će vam brzo postati jasna, a imamo i puno zajedničkih riječi. Stvarno je bitno za vaš posao da jezik dovedete do neke pristojne razine.

“Ljudi plivaju u lovi”

Definitivno je imaju znatno više nego mi na Balkanu. Hrana im je čak i povoljnija nego kod nas, možete po super cijenama nabaviti i odjeću, obuću, tehniku. Ima i drugih pogodnosti – recimo, vrtići su besplatni (plaćamo samo prijevoz do vrtića, i to 5 eura mjesečno).

Stoga, ako krenete raditi i najniži posao, za njemački minimalac (9 i pol eura po satu), vi se već možete nekako pokriti. A uskoro, ako je vjerovati novom kancelaru Scholzu, satnica minimalca skače na 12 eura. Inače se plaća uvijek računa bruto. Najmanja koju sam dobio bila je oko 1200 eura u džep (1460 bruto). Ako se dobro ufurate u posao, plaća vam konstantno raste – u tvornicama već nakon godinu i pol do 80%. A plate vam i obrazovanje, samo ako ste voljni učiti, pa se stvarno pristojno zaradi.

Ali nećete baš plivati u lovi. Osim ako već imate nekretninu i ako vam ne treba auto. U protivnom, na najam nekretnine ili na kredit za kuću/stan ići će vam osjetna lova (koliko god da su im krediti povoljniji nego kod nas). Ako u sebi nosite i slavenski gen da stalno preuređujete kuću, ode vam još više love. Pristojni auto na kredit (poput običnog Golfa), s kaskom i redovnim održavanjem (pa još i gorivo) koštat će vas mjesečno 500-600 eura. Ja zato vozim stare kante za soma eura (onaj Opel na naslovnoj fotografiji me koštao 800). Uglavnom, love ima, ali pazite.

“Ubijaju se od šljake”

Radio sam u Srbiji, Hrvatskoj, Engleskoj i evo sada u Njemačkoj, nema tu nekih posebnih razlika. Nisam nikada šljakao na baušteli, a najteže mi je bilo na poslu smetlara (to je stvarno intenzivnih 7 sati skakanja, trčanja, dizanja). Naravno da ćete se kao perač suđa ubiti od rada, ali to vam isto slijedi i kod nas. Samo što ćete kod Nijemca imati sigurne pauze, plaćen svaki sat viška, a ako radite sezonski, imat ćete od njihovog zavoda novac da prezimite.

I opet sve ovisi o vašoj pameti. Ja već duže vrijeme imam 75 posto radnog vremena, slobodne vikende i praznike, 30 dana godišnjeg, božićnicu. Prednost Njemačke jest definitivno u tome što sebi možete osigurati normalan život i bez robovanja poslu. Ako želite zadiviti rodbinu novom mečkom i luksuznim stanom u centru Frankfurta, nema frke, odšljakajte svojih 168 sati tjedno i uživajte.

Ja sam ovamo ionako došao samo da bih nakon 25 godina Srbije i 25 godina Hrvatske zadnjih (nadam se) 25 godina proveo u nekoj normalnoj zemlji, piše Index.hr.




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.