Letjela sam u tu ozloglasenu zemlju, a jedino sto sam znala reci na albanskom je “mirrrama” – napisala je Anđela.
Anđela Savić je Srpkinja koja se zaljubila u Albanca. Unatoč maminom protivljenju, odlučila ga je otići posjetiti. Njihova ljubav je od samog početka bila zabranjena, ali ova mlada djevojka nije ni slutila što će tamo zateći. Njen blog prenosimo u cijelosti.
“Tri tjedna. Tri tjedna sam vodila rat s mamom kad sam joj rekla da želim posjetiti svog dečka koji zivi u Albaniji. I zašto? Zbog nekih glupih predrasuda. To što je u Beogradu proveo više od mjesec dana nije bilo dovoljno. Strah je bio jači. Važno je napomenuti da on nikada nije bio problem. Bio je kolateralna šteta.
Pravi problem je ta apstraktna država u kojoj se Srbima vade organi. To ne radi on, niti njegovi roditelji, nego netko nepoznat, negdje.
Sjela sam u autobus, proputovala sam kroz Prištinu, a onda sam srela njega, glavnog glumca u mom zivotu. Na autobuskoj stanici svi su nas pozdravljali na srpskom i albanskom.
Nisam mogla ne primijetiti promjenu. Ljudi su bili sretni, nikoga nije briga odakle si, mladi pokusavaju promijeniti naše zatrovane odnose. Smatraju da svi Srbi znaju ruski jezik. Ispada da sam ja jedina među njima koja ne zna niti jednu riječ. S druge strane, mi također smatramo da su svi Albanci muslimani, tamne puti i crne kose, a to definitivno nije istina.
O prevladavanju predrasuda ne mogu govoriti jer ih nikad nisam imala. Sto se moje obitelji tiče, budući da sam se vratila živ i zdrava, moj sljedeći put u Albaniju bio je manje stresan. Umjesto da pokušavate nekoga uvjeriti i uvjeriti ga u ono u sto ne zeli vjerovati, najbolje je samo pokazati mu koliko stvari zapravo mogu biti lijepe.
Citirat ću majku svog dečka koja je komentirala strah moje majke: Zar oni ne gledaju vijesti? Živimo mirno! A onda je zastala i rekla: Oh, da., gledaju.
Ljudi su dosta isti, a distancu medu njima ne stvaraju kilometri, nego narativi koji se nameću.”
