Nakon gotovo godinu dana odsustva zbog teške povrede, Novopazarka Nadia Smailbegović ponovo je tamo gdje pripada – na košarkaškom terenu. Reprezentativka i članica mađarskog Pečuja vratila se takmičarskoj košarci bez zadrške, sa zrelošću i smirenošću koje krase vrhunske sportiste. Njena priča nije samo sportska – ona je i porodična, identitetska i ljudska. Rođena u Novom Pazaru, kćerka je profesorice bosanskog jezika Alme Smailbegović i univerzitetskog profesora Mithata Smailbegovića – porodice koja je znanje, dostojanstvo i rad utkala u njen karakter. Taj temelj, kako sama ističe, bio je presudan i u najtežim trenucima karijere.
- „Imala sam osjećaj kao da nikada nisam ni napuštala teren“, kaže Nadia o prvoj utakmici nakon povrede. Uzbuđenje i pozitivna trema bili su prisutni, ali su nestali već u prvim minutama. Kako je meč odmicao, rasla je sigurnost – i uživanje, koje je, priznaje, bilo glavni cilj oporavka.
Proces povratka bio je dug i zahtjevan, posebno na mentalnom planu. Ipak, od samog početka znala je kojim putem ide. Stručna podrška Trenažne ekspertize pod vođstvom profesora Marka Stojanovića, kao i povjerenje kluba, omogućili su joj da se vrati bez straha i s osjećajem potpune spremnosti. Najveći izazov, priznaje, bio je život bez terena. Posmatrati utakmice sa strane i biti udaljena od svakodnevice sportiste testira strpljenje i vjeru u sebe. Ali upravo u tom periodu pronašla je novu snagu.
- „Kako sam fizički jačala, rasla je i mentalna snaga“, ističe. Oporavak joj je donio vrijeme za porodicu, prijatelje i sebe – rijedak luksuz u profesionalnom sportu. Shvatila je da i teški trenuci prolaze brže nego što se čini, ako ih dočekamo spremni da iz njih izvučemo pouku.
Pečuj trenutno drži vrh mađarske lige bez poraza, a Nadia vjeruje da ekipa ima kvalitet i karakter da se bori za oba trofeja – prvenstvo i Kup Mađarske. Fokus ostaje na svakom narednom meču, ali ambicije se ne kriju. Veliku ulogu u stabilnosti ekipe ima trener Željko Đokić, s kojim Nadia sarađuje drugu sezonu. Njegov stil – agresivna odbrana, jasne uloge i povjerenje u igrače – omogućio joj je brz povratak u ritam.
Debitantski nastup na Olimpijskim igrama u Parizu 2024. ostaje jedno od najvažnijih iskustava u njenoj karijeri. Nakon povrede, želja da se ponovo obuče dres reprezentacije nije nestala.
„Sada sam fokusirana na klub i povratak u punu formu. Vjerujem da će dobar rad otvoriti nova vrata“, poručuje.
Od 2016. godine, Nadia gradi karijeru u Mađarskoj. Liga se, kaže, promijenila – možda nije jaka kao ranije, ali je i dalje konkurentna, s klubovima koji redovno nastupaju u evropskim takmičenjima. Iskustvo igranja protiv ozbiljnih protivnika značajno je doprinijelo njenom razvoju.