Vijest o iznenadnoj smrti Mikija Agića potresla je brojne građane širom Crne Gore, Sandžaka i dijaspore. Odlazak čovjeka kojeg su mnogi opisivali kao umjetnika, humanistu i boema ostavio je veliku prazninu među prijateljima, klijentima i svima koji su ga poznavali. Rođen u Rožaje, Miki Agić je još u mladosti krenuo putem koji ga je odveo do jednog od najprestižnijih svjetskih centara mode i ljepote – Pariz. Iako je odlazak u inostranstvo za njega predstavljao veliki izazov, nikada nije skrivao koliko mu je taj životni korak promijenio sudbinu.
U ranijim intervjuima govorio je da nije bilo lako napustiti rodni kraj i započeti život u potpuno nepoznatoj sredini, bez jezika, prijatelja i sigurnosti. Međutim, upravo kroz tu borbu izgradio je ime koje je kasnije postalo prepoznatljivo među ljubiteljima estetike, mode i vrhunskog frizerskog zanata.
U Parizu je proveo gotovo dvije decenije, gdje je otvorio vlastiti salon i stekao reputaciju frizera posebnog senzibiliteta i stila. Njegov salon bio je mnogo više od mjesta za uljepšavanje – bio je prostor umjetnosti, pozitivne energije i susreta ljudi iz različitih krajeva svijeta. Klijenti su ga cijenili ne samo zbog profesionalnosti, već i zbog njegove neposrednosti, iskrenosti i harizme.
Iako je živio i radio u jednom od najvažnijih evropskih gradova, Miki nikada nije zaboravio svoje korijene. Često je s ponosom govorio o svom zavičaju, ljudima iz Sandžaka i Crne Gore, ističući da čovjek može otići daleko, ali da nikada ne smije izgubiti vezu sa mjestom odakle je potekao. Osim po frizerskom talentu, bio je poznat i kao veliki zaljubljenik u motore, planine i prirodu. Njegove fotografije sa putovanja, vožnji i planinarskih avantura često su privlačile pažnju na društvenim mrežama, gdje je zračio slobodnim duhom i životnom energijom. Prijatelji ga opisuju kao čovjeka koji je znao da uživa u životu, ali i da tu radost prenese na druge.
Posebno mjesto u njegovom životu zauzimala je humanost. Mnogi svjedoče da je bio spreman pomoći bez mnogo riječi i bez želje za publicitetom. Upravo zbog toga vijest o njegovoj smrti izazvala je brojne emotivne oproštaje i poruke tuge širom regiona.
Posljednjih godina živio je u Podgorica, gdje je nastavio uspješnu karijeru i otvorio studio koji je brzo postao prepoznatljivo mjesto okupljanja ljudi iz svijeta mode, umjetnosti i javnog života. Njegov osmijeh, energija i specifičan stil ostali su zaštitni znak mjesta u kojem je radio i stvarao.
Iza Mikija Agića ostala je neutješna porodica, brojni prijatelji i ljudi koji će ga pamtiti kao čovjeka velikog srca, neumornog stvaraoca i osobu koja je gdje god da se pojavi unosila posebnu toplinu i pozitivnu energiju. Njegov odlazak predstavlja veliki gubitak ne samo za svijet frizerstva, već i za sve koji su vjerovali da se uspjeh može graditi uz dobrotu, iskrenost i ljubav prema ljudima.