Autor Suad K Zoranić
-
Dok Husein Memić neumorno gradi budućnost Novog Pazara, Usame Zukorlić ostaje nijem, bez ijednog projekta – ali sa punim albumom sa putovanja
Danas je Novi Pazar bio domaćin predsjedniku Vlade Srbije, Đuru Macutu, koji je u okviru zvanične posjete razgovarao o ključnim projektima za razvoj ovog dijela zemlje. Pored njega stajala su dva ministra iz Sandžaka – dva potpuno različita svijeta: Husein Memić i Usame Zukorlić.
S jedne strane, Husein Memić, ministar turizma i omladine – čovjek energije, vizije i konkretnih rezultata. Govorio je jasno i odlučno: o obnovljenoj Kuli Džephani, Motrili, Južnom i Sjevernom Bastionu, suvenirnici, Info-centru, kao i višemilionskom projektu koričenja Trnavice, Raške i Jošanice, trotoare uMuru iSelakovcu. Sve to – u samo dvije i po godine. Bez mnogo buke, bez lažne skromnosti. Samo rad, rad i opet rad.
Zahvaljujući Memiću, Novi Pazar i Sandžak su dobili projekate koji se ne mjere samo ciframa, već i povjerenjem države. Njegov glas se čuje, njegovi rezultati se vide, a njegov trud osjećaju svi građani. Nije slučajno što je upravo on bio taj koji je govorio pred premijerom, dok je drugi stajao sa strane – bez ijedne riječi.
Jer s druge strane, Usame Zukorlić, ministar za pomirenje i stabilnost – ministar koji je uspio da za skoro tri godine ne ostavi ni jedan trag svog postojanja u Vladi. Niti jedan projekat. Niti jedna investicija. Niti jedan potez vrijedan pažnje. Danas nije imao šta reći jer nije imao šta pokazati. Jer ništa nije uradio.
Ako postoji ministar koji ne zna ni za pomirenje ni za rad, to je Usame Zukorlić. Njegov „rad“ svodi se na egzotične slike sa putovanja, samopromociju i bijeg od odgovornosti. Dok drugi otvaraju objekte, Usame zatvara oči pred realnošću. Dok Memić piše historiju, Zukorlić piše statuse.
Ne može se biti ministar samo po funkciji, već po djelu. A djela govore jasnije od riječi. Memić je danas dokazao da se voli svoj kraj djelima, dok je Zukorlić još jednom pokazao da mu je vlast samo paravan za sopstvene ambicije bez sadržaja. Dok građani čekaju odgovore, jedan ministar ih donosi. Drugi ih izbjegava. I tu se završava svaka priča.