U vremenu kada mnogi mladi iz Sandžaka odlaze u inostranstvo u potrazi za boljim životom, postoje i one priče koje pokazuju da se upornost, porodična sloga i rad mogu graditi i na rodnoj zemlji. Jedna takva priča dolazi iz sela Jezgroviće kod Ribarića, gdje braća Mensur i Mirzet Goruždić već godinama zajedničkim radom grade porodični posao i život.
Njihova radnja postala je poznato mjesto za mnoge majstore, poljoprivrednike i građevince iz ovog kraja. U ponudi imaju različite artikle – od materijala za proizvodnju namještaja, građevinskog pribora, opreme za krovove, pa do raznih potrepština za poljoprivredu. Kako kažu, trudili su se da ljudima ponude ono što im je najpotrebnije.
„Imamo raznih artikala za ljude – za stolarske radove, građevinu, krovove, poljoprivredu. Trudimo se da svako ko dođe može pronaći nešto što mu treba“, kažu braća Goruždić.
Za razliku od mnogih iz ovog kraja koji su život potražili u Njemačkoj ili drugim evropskim zemljama, Mensur i Mirzet ostali su u svom selu. Na takvu odluku, kažu, najviše je uticao njihov otac koji je dugo radio u Njemačkoj.
„Otac je godinama bio u Njemačkoj, ali nas je uvijek savjetovao da ostanemo ovdje i radimo. Govorio je da je bolje da čovjek radi bilo šta kod svoje kuće nego da luta po svijetu“, prisjećaju se braća.
Zbog toga su odlučili da ostanu u rodnom kraju i da pokušaju izgraditi život u blizini porodice. Za Mensura i Mirzeta najveća vrijednost nije samo posao, već i činjenica da su stalno okruženi porodicom. Djeca su im blizu, a selo im pruža mir i sigurnost.
„Djeca su tu sa nama, porodica je blizu, džamija je blizu, idemo na namaz. Zadovoljni smo životom ovdje“, ističu oni.
Mensur ima tri kćerke i sina, dok i njegov brat Mirzet ima porodicu koja živi u istom kraju. Upravo ta bliskost, kažu, daje posebnu snagu njihovom radu. Selo Jezgroviće, koje se nalazi između Tutinа i Novog Pazara, poznato je po svojoj prirodi i povoljnom položaju. Prema riječima braće Goruždić, upravo se na ovom mjestu nalazi i najniža nadmorska visina u opštini Tutin – oko 700 metara.
Tokom proljeća i ljeta ovo mjesto oživi jer mnogi ljudi grade vikendice i dolaze da odmore uz prirodu i obližnje jezero.
„Kad dođe april, maj i jun, ovdje bude puno ljudi. Dolaze iz raznih krajeva, čak i sa Kosova. Ovo je stvarno lijepo mjesto za život“, kažu oni.
Braća Goruždić kažu da im rad nikada nije bio težak jer su od malih nogu navikli da rade.
„Bolje je raditi nego sjediti cijeli dan. Kad bi čovjek samo sjedio kod kuće, možda bi se i posvađao sa ženom“, kroz šalu govori Mensur.
Posebno tokom Ramazana, kažu, rade ujutro i prije iftara, a ostatak dana provode sa porodicom. Ipak, jedna stvar ih zabrinjava – sve manje mladih ostaje na selu.
„Teško je danas naći mladog čovjeka ovdje. Većina je otišla u inostranstvo. Šteta, jer selo je lijepo i posla ima“, kažu.
Prema njihovim riječima, ključ uspjeha je u učenju zanata i spremnosti na rad.
„Ako ne završiš školu i nemaš neku profesiju, moraš naučiti neki zanat. Posla ima, samo treba raditi.“
Braća Goruždić kažu da nikada nisu skrivala znanje i da bi rado pokazali posao svakome ko želi da nauči.
„Ja bih naučio 20 ili 30 ljudi onome što znam, samo da hoće da rade. Ali malo je zainteresovanih.“
Njihova poruka mladima je jednostavna – rad i upornost su jedini put do sigurnog života.
„Gdje god da odeš, moraš raditi. Ako hoćeš da imaš nešto u životu, da školuješ djecu i da živiš normalno – rad je jedini put.“
Priča o Mensuru i Mirzetu Goruždiću podsjeća na jednu staru sandžačku vrijednost – slogu u porodici i pošten rad. Upravo takve priče pokazuju da se i u malim selima, daleko od velikih gradova, mogu graditi stabilni i dostojanstveni životi. Jer kako kažu sami mještani ovog kraja – niko kao Sandžaklije kada brat s bratom radi. Pogledajte video ispod teksta.