Vlašić – Dok većina ljudi svoj radni dan počinje u kancelariji, za braću Huseina i Sauda Gulamića priroda je jedina kancelarija koju poznaju. Njihovi dani počinju prije zore, uz pucketanje vatre i miris prve kafe, negdje visoko na planini Vlašić. Njihov dom su šatori, a saputnici stada ovaca – njih oko 180.
„Mi smo rođeni među ovcama. Naš otac je bio čoban, djed je bio čoban… Ostalo nam je to u krvi“, govori Saud, mlađi brat, dok se kroz maglu jutra nazire njegovo stado kako kreće prema pašnjacima.
Braća Gulamić dolaze iz Zenice, iz sela Bukatić. Već dvije i po decenije bave se nomadskim stočarstvom, čuvajući svoja i tuđa stada. Njihova životna priča počinje tužno – izgubili su oca 1992. godine, kada se nije vratio iz Hrvatske, gdje je sa stadom krenuo u sezonsku ispašu. Od tada, o njemu i njegovom saputniku Smaji Zelkanoviću više nikad nije bilo ni traga ni glasa.
- „Ostali smo s majkom i dvije sestre. Brat je bio najstariji i morao je odmah preuzeti odgovornost. Nismo imali ništa, ali smo imali volju“, prisjeća se Saud.
Godinama su radili za nadnice, čuvali tuđa stada, da bi polako izgradili svoje. Danas imaju vlastito stado, a život provode pod vedrim nebom – zimi kod dobrih domaćina u podnožju planine, a čim snijeg okopni, sele se visoko na pašnjake. Njihov način života mnogi zovu „nomadski“, ali oni i dalje sa ponosom kažu – čobanski.
- „Treba ti barem 15 godina rada da imaš nešto svoje, da se isplati. A i tada, moraš voljeti ovo. Bez ljubavi, ne možeš čuvati ovce“, iskreno kaže Saud.
Kroz šalu, priznaju da je teško pronaći djevojku koja bi prihvatila takav način života.
- „Danas svi hoće gotovo, niko neće u šumu. A ovdje nema gotovog – sve se gradi svojim rukama i trudom.“
Pored prodaje ovaca za kurbane, ranije su pravili i sir, ali su zbog vremenskih uslova i nedostatka radne snage prestali s tom praksom. Ovce se kod njih janje dva puta godišnje, što donosi mnogo posla, ali i obavezu da se stado redovno pregleda, vakciniše i vodi računa o zdravlju.
U šali kažu da poznaju svaku ovcu „po faci“. Iako ih je skoro 200, razlikuju svaku. Ljubav prema životinjama i osjećaj odgovornosti čine njihov svijet jedinstvenim.
- „Ne bih mijenjao ništa. I da mi ponudiš drugu vrstu života – ne bih znao šta s njim. Ovo je moj svijet. U njemu sam rođen, u njemu želim i ostariti“, kaže Saud.
Oni koji ih poznaju, kao porodica Glibanović iz kraja gdje borave zimi, govore o njima s poštovanjem. Video prilog pogledajte ispod teksta.
- „Otvorili su nam vrata svog doma kad nam je bilo najteže. Januar, februar, mart – tri mjeseca smo kod njih prezimili“, zahvalno ističe Saud.
Za kraj, Saud šalje poruku omladini:
- „Ako voliš ovo što radiš, možeš od sto ovaca imati solidan život. Nisi nikome dužan, sam si svoj gazda. A to danas vrijedi više od svega.“