Subota, 28 Februara, 2026

Kad veresija postane knjiga dobrote: Sjeničaci ne zaboravljaju svoje

Share

Na plavoj korici jedne obične registarske sveske, krupnim slovima stoji ispisano – “VERESEJA”. Ispod tog natpisa, umjesto brojki i zaduženja, ovih dana stoji nešto mnogo veće – humanost, solidarnost i srce Sjenice.

U vremenu kada su cijene visoke, a primanja skromna, kada mnogi jedva sastavljaju kraj s krajem, iz Sjenice dolazi priča koja vraća vjeru u ljude. Vlasnik prodavnice „Market Iko“ na društvenim mrežama objavio je da nastavlja tradiciju otpisivanja dugova iz sveske veresije najugroženijim sugrađanima.

  • Pre par dana mi se javio jedan brat koji živi i radi u Hamburgu sa željom i nijetom da otpiše nekom dug od 200 eura pa smo otpisali jednom dužniku koji nije u mogućnosti da plati. Apelujem na sve sugrađane i našu dijasporu da, ako su u mogućnosti, pomognu nekome i tako olakšaju tešku situaciju. Naše malo nekome znači mnogo“, napisao je Iko u objavi koja je brzo izazvala lavinu emocija.

Nedugo zatim stigla je nova vijest – još jedan čovjek se javio i uplatio 500 eura kako bi pomogao da se izbriše dug iz sveske veresije. Tako su brojke sa papira nestajale, a sa lica ljudi skidali se tereti i brige.

Komentari podrške samo su potvrda kakav ugled ovaj čovjek uživa u svom gradu. „Uvijek na pravoj strani“, napisao je jedan sugrađanin. Drugi su podsjetili na vrijeme korone, kada je, kako tvrde, išao glavom tamo gdje drugi nisu smjeli kročiti, pomagao, obilazio bolesne i bio uz narod. „Jedan je gazda Ismet“, stoji u jednom od komentara, dok drugi poručuju: „Allah te nagradio, brate, vrijediš za svoje sugrađane.“

Sveska veresije, koja je nekada bila simbol neimaštine, sada je postala simbol zajedništva. Ona više ne predstavlja dug, već dokaz da u Sjenici još uvijek živi duh solidarnosti. Da dijaspora ne zaboravlja svoj kraj. Da komšija misli na komšiju. Da brat pomaže bratu.

U vremenu kada nas svakodnevne vijesti često opterećuju crnim naslovima, ova priča iz Sjenice podsjeća da dobrota nije nestala. Da postoji tiha, nenametljiva humanost koja ne traži aplauz, već samo želi olakšati nečiji teret.

Jer nekome je to samo 200 ili 500 eura. A nekome – miran san, puna trpeza i dostojanstvo. Sjenica je ovih dana pokazala da je mnogo više od grada na Pešteri. Ona je zajednica koja ne okreće glavu. Zajednica u kojoj sveska veresije može postati knjiga dobrote.

Slični članci

Local News