Novi Pazar danas ne tuguje samo za jednim prerano ugašenim životom. Tuguje za djetinjstvom koje je naglo prekinuto, za snovima koji nisu stigli da se ostvare i za osmijehom koji će zauvijek nedostajati. Na terenu, gdje se inače vodi borba za bodove i pobjede, ovog puta odigrala se sasvim drugačija utakmica – ona u kojoj su emocije bile jače od svake taktike, a suze teže od svakog poraza.
Na Atletskom stadionu u Novom Pazaru, tokom susreta između ŽFK Novi Pazar i ŽFK Budućnost Krušik iz Valjeva, fudbal je na trenutak utihnuo. Nije se igrala samo utakmica – igrala se tišina, igrala se bol cijelog grada.
Poseban trenutak obilježio je izlazak na teren mlade fudbalerke Medine Jusović. Umjesto uobičajene sportske koncentracije, nosila je teret tuge za svojom školskom drugaricom, tragično nastradalom Melekom Ramović. Na bijeloj majici, jednostavne, ali snažne riječi:
„Za našu Meleku – danas igram, a mislim na nju.“
U njenim očima sijale su suze, a na licu se vodila tiha borba između snage i bola. Nije bilo potrebe za objašnjenjem – svi na tribinama, svi na terenu, znali su šta taj trenutak znači. U tom trenutku nestalo je sve – i rivalstvo, i rezultat, i sama igra. Ostalo je samo ono najvažnije: ljudskost.
Meleka, djevojčica čiji je život prerano ugašen, ostavila je neizbrisiv trag u srcima svojih vršnjaka. A Medina je svojim gestom pokazala šta znači pravo prijateljstvo – ono koje ne prestaje ni kada riječi utihnu. U njenim suzama bio je cijeli Novi Pazar. Zato danas nije važno ko je pobijedio.
Važno je da se ne zaboravi.