-
Redakcija Sandžak Danas otvara pitanje javne odgovornosti i identitetske svijesti među umjetnicima muslimanskog porijekla
Novi Pazar – april 2025.
U vremenu kada su vjerski i kulturni identiteti često na udaru relativizacije, sve češće svjedočimo primjerima pojedinaca koji, iako rođeni i odrasli u muslimanskim porodicama, javno prigrle običaje druge vjere. Ova tema ne bi izazvala toliku pažnju da se ne radi o osobama čiji uticaj na široke mase, posebno među mladima, nije zanemarljiv. Redakcija Sandžak Danas, kao glas muslimanske većine u ovom dijelu Srbije, osjeća odgovornost da otvori razgovor o granici između lične slobode i javne poruke koju šalju ovakvi postupci.
- Kada slava zasjeni vjeru
Tri imena se često navode kao simboli te “pop-kulturne tolerancije”: Šaban Šaulić, Lepa Brena i Džej Ramadanovski. Svako od njih je imao svoj put i odnos prema vjeri, ali ono što ostaje kao gorak utisak jeste – njihovo skoro potpuno odbacivanje korijena i vjerskog identiteta iz kojeg su ponikli.
- Šaban Šaulić – umjetnik bez vjerskog okvira
Šaban Šaulić, iako porijeklom iz muslimanske porodice u Šapcu, nikada nije kročio u džamiju. Njegova supruga Gordana slavila je krsnu slavu – pravoslavni običaj koji Šaban nije samo poštovao već i prihvatio, učestvujući u slavama, muzici i veselju, dok istovremeno nikada nije pokazao javnu povezanost sa islamskom tradicijom. Čak je i njegova sahrana, prema dostupnim informacijama, protekla bez ikakvog vjerskog obreda, što je izazvalo tiho razočaranje među mnogim Bošnjacima.
- Lepa Brena – potpuna asimilacija
Možda i najeklatantniji primjer potpune vjerske asimilacije jeste Fahreta Jahić, javnosti poznata kao Lepa Brena. Rođena u Brčkom u muslimanskoj porodici, danas javno slavi Aranđelovdan sa porodicom Živojinović, a u njenom domu ikone i crkvene sveće postale su uobičajeni prizor. Njen prelazak u pravoslavlje nije samo lični čin, već i snažna javna poruka – poruka koja zbunjuje i vrijeđa osjećaje onih koji su s njom odrasli i kojima je nekada predstavljala simbol zajedničkog jugoslovenskog identiteta, bez potrebe za napuštanjem vlastitog.
- Džej Ramadanovski – između poštovanja i zaborava
Džej Ramadanovski, iako nikada nije formalno promijenio vjeru, često je viđan u crkvama, kako pali svijeće i moli se kod kapele Svete Petke. Njegov emotivan susret sa patrijarhom Pavlom, iako ljudski dirljiv, postavlja i pitanje – gdje je u njegovom životu bila džamija? Njegova djeca i nasljednici rijetko su javno govorili o islamskoj vjeri svoga oca. Iako je Džej pokazivao humanost i toplinu, izostala je jasna poruka vjernosti svojoj vjeri.
- Zaboravljeni zov džamije
Ono što je zajedničko za sve troje jeste – potpuni izostanak identifikacije s džamijom, islamskom zajednicom, bajramima, postom, dovom, ili bilo kojom odrednicom muslimanske duhovnosti. I sve to dok su imali moć da kao idoli miliona pokažu da vjera nije prepreka karijeri, već njen oslonac.
U vremenu kada su Bošnjaci i muslimani u Srbiji i regionu i dalje suočeni sa stereotipima, asimilacijskim pritiscima i diskriminacijom, ovakvi primjeri ne doprinose izgradnji dostojanstva zajednice. Naprotiv – šalju poruku da se uspjeh mjeri prihvatanjem tuđe, dominantne kulture, a ne čuvanjem vlastite.
- Pravo na izbor, ali i dužnost prema narodu
Redakcija Sandžak Danas ne osporava ničije pravo na lični vjerski put. Međutim, kada javna ličnost – idol hiljada – izabere da ignoriše svoje naslijeđe, tada to više nije privatna odluka. Tada to postaje poruka. A poruka je, nažalost, da muslimanska vjera i identitet nisu vrijedni da se nose na sceni, pred kamerama, u velikim momentima života.
Zato se s pravom pitamo: kada će neki od naših velikana javno proslaviti bajram, proučiti dovu, pomoći izgradnju džamije ili izgovoriti da je njihovo ime ne samo na papiru – već i u srcu muslimansko?
Jer biti umjetnik znači biti glas naroda. A narod kojem pripadaš ne zaboravlja.
Sandžak Danas – Vaš glas. Vaša vjera. Vaša istina.