Tutin: U dobu kada su teretane postale hramovi modernog vremena, gdje mladi znojem i čelikom oblikuju svoja tijela, svjedoci smo gotovo zaboravljene priče o snazi koja nije poznavala sprave i tegove. Priča o Numanu Čalakoviću iz Drage, poznatijem kao Sandžački Herkul, osvaja društvene mreže ne samo svojom snagom već i odjecima prošlosti koja je cijenila rad i izdržljivost.
Na nedavno objavljenim fotografijama, izblijedjelim i istrošenim od zuba vremena, vidimo Numana u njegovom elementu. Na prvoj, stoji u nanulama, tradicionalnoj bošnjačkoj obući, balansirajući jednog momka u svojim zubima. Ta poza nije samo dokaz neverovatne snage već i neobične izdržljivosti i ravnoteže. Oči mu zrače samopouzdanjem, a držanje odaje prirodnu moć.
Druga fotografija otkriva još veće čudo – Numan, držeći dvojicu momaka podignutih u rukama, kao da su pera, pokazuje ne samo snagu već i ljudsku sposobnost da se pređu granice mogućeg. Njegov vrat, poput stupa, nosi težinu sa lakoćom koja izaziva divljenje.
Numan Čalaković postaje simbol vremena kada su fizička snaga i rad bili temelj identiteta i ponosa. Prenosi nam poruku da cijenjenje rada i sposobnosti da se izdrži teret života treba vrednovati isto kao i mišiće oblikovane u teretani. Kroz ove stare fotografije, zračeći energijom prošlih vremena, Numan nam pokazuje da su nekada mišići pričali priču i bili dokaz čvrstog karaktera i života u skladu sa zemljom i prirodom.
I dok se danas mladi trude pod svjetlima teretana, Numan Čalaković iz Drage podsjeća na vrijednosti koje su nekada oblikovale čovjeka – izdržljivost, rad i snagu duha. On nije bio samo čovjek izuzetne fizičke snage, već i živi simbol jednog teškog, ali poštenog doba, doba koje je značilo biti jak u svakom smislu te riječi.
