Uobičajeno je da se građanski aktivisti i društveni kritičari često fokusiraju na nositelje vlasti, bilo na lokalnoj ili republičkoj razini. Sektor nevladinih organizacija (NVO) i samostalni građani čine vrlo važan korektivni faktor u svakom društvu.
Međutim, u posljednje vrijeme u Novom Pazaru i Sandžaku primjetan je rastući nedostatak objektivnosti u njihovom djelovanju. Sve se češće objavljuju neprovjerene informacije, mahalske priče i zlonamjerne tvrdnje.
Nedavni primjer takve zloupotrebe slobode govora jest širenje neprovjerene informacije da Rasim Ljajić i Sandžačka demokratska partija (SDP) podržavaju Izrael u sukobu s Palestincima. Naime, lažna izjava Rasima Ljajića o podršci Izraelu u borbi protiv Hamasa prvo je objavljena na lažnom Instagram profilu SDP-a, a zatim se ta fotografija munjevitom brzinom proširila profilima “građanskih aktivista” na Facebooku. Profil je očigledno lažan, stvoren isključivo u ove svrhe, s vrlo malo objava prije ove i s manje od 100 pratitelja. Ovo se moglo provjeriti za manje od dvije minute. Iz SDP-a su ovu izjavu demantirali, ali određena šteta je već učinjena.
Neshvatljivo je kako građanski aktivisti, koji cijeli dan prate medije, nisu primijetili da je Husein Memić jedini političar iz Sandžaka koji je pohvalio protest podrške Palestini u Novom Pazaru te posjetio palestinskog ambasadora kako bi izrazio podršku i ponudio pomoć Sandžaka stanovnicima Palestine.
Gotovo istoga dana kada se pojavio lažni plakat Rasima Ljajića s tekstom podrške Izraelu, narodni zastupnik Muamer Bačevac održao je govor u Skupštini Srbije u kojem je istaknuo patnje Palestinaca i pozvao na pomoć narodu Gaze, naglasivši da će Novi Pazar prvi reagirati.
Dan kasnije, prostorije SDP-a u Novom Pazaru bile su ukrašene desetinama palestinskih zastava, kako izvana, tako i iznutra, što je bila jedinstvena pojava u gradu.
Postavlja se pitanje gdje je granica između slobode govora s jedne strane te govora mržnje i klevetanja s druge strane? Gdje prestaje hrabrost “Facebook ratnika” i počinje odgovornost za javno izrečene riječi?
Očigledno je da se građanski aktivisti u Novom Pazaru bave isključivo jednom strankom, a to je SDP. Ostale dvije (ili tri ili četiri) stranke potpuno štede, zatvaraju oči pred njihovom šutnjom o genocidu u Gazi, ne prozivaju ih zbog saradnje s Vučićem, ne kritiziraju Stranku pravde i pomirenja što je dopustila da Srpska napredna stranka (SNS) i Socijalistička partija Srbije (SPS) preuzmu obje srednje škole u Sjenici, gradu u kojem živi 85% Bošnjaka, dok je gimnazija čak povjerena “uvozenom” direktoru iz Kraljeva. Ako se i pojavi neka kritika na račun ove dvije stranke, te kritike su blage i usmjerene isključivo na politiku, a nikako na osobu političara. S druge strane, političarima iz SDP-a zamjera se sve, od odijevanja, frizure, odnosa s komšijama, ljubavnog života i slično. Očito je da je građanski aktivizam u jednom trenutku prerastao u političku borbu protiv jedne stranke, a najviše protiv Rasima Ljajića osobno.
