Kako je efendija iz Tutina postao nosilac Gazijske povelje BiH / Životna priča Jusufa ef. Makića

1912

JUSUF EF MAKIĆ

1932-2005

Hadzi Jusuf ef. Makić rođen je u selu Baćica, općina Tutin 16.(ili28.)04.1932.godine potiče iz ulemske porodice. Njegov otac rahmetli hadži Ibrahim ef. Makić bio je izvor islamskog znanja u Donjoj Peštari i šire. Jusufa ef. su u islamu odgojili otac Ibrahim i majka Ibrima.Kao mladić odlazi u Sarajevo, gdje pod nadzorom Bekim ef. Jahića stiče još veće znanje i priprema se za imamski ispiit, kojeg uspješno polaže 1964.god. U Prištini. Poslije tog ispita u periodu od 1966. do 1979. radi kao imam u selu Žitošu kod Prilepa. O njegovom aktivnom radu u Glasniku Vis-a u SFRJ piše:„O Jusuf efendiji Makiću imamu u selu Zitošu-Makedonija čuje se sve najbolje. Njegovim dolaskom u ovo selo situacija kako u vjerskom ,tako i u društvenom pogledu iz temelja se promjenila na bolje. Rečeno nam je da se u tom selu ne moze provesti nijedna akcija bez savjetovanja sa ovim iskusnim vjesrkim službenikom….. Kada je riječ o ovom vrijednom vjerskom služebniku na kraju napominjemo da je isti najveći uspjeh u vjerskom obucvanju naše omladine. Dosada je pred Jusef ef. hatmu uspješno zavrsilo 28 učenika.Sa svoje strane Jusuf ef. želimo dalje uspjehe u svom višestrukom radu.(Glasnik Vrhovnog islamskog starjesinstva u SFRJ broj 1-2 Sarajevo januar-februar 1971.). Iz tog džemata prelazi u drugo radno mjesto, odnosno u Novu Varoš. U jednoj dzamiji u Novoj Varoši radi kao imam od 1979. do 1991. godine. Odatle odlazi u Sarajevo gdje radi kao imam u džematu LASICA, u periodu od 1992. do 1996. Dužnost hadždža obavio je 1995. godine i to sa ahmedijom kroz koju je prošao metak četničkog snajperiste. Inače ostao je poznat po tome sto nikada,ama bas nikada, ni za vrijeme komunizma nije išao bez ahmedije, koja je simbol islama i muslimana na Balkanu. Ranjavan je za vrijeme agresije na BiH, zbog cega je bio i ostao nosilac Gazijske povelje. Kao ugledan domaćin i dobrotvor bio je gostoprimljiv.

Sarajevo je dočekalo još jedno proljećno jutro sa nebeskim suzama .Tamna ,ali toliko prijatna hava dočekala je svakog onog koji je toga dana došao da isprati na Drugi svijet čovjeka koji je svojim dobrim djelima mnoge zadužio.
Zapravo tog 12. Aprila 2005 godine ili po hidžretskom kalendaru 03. Rebi`l-evvela 1426. godine utorak poslije podne namaza u glavnoj džamiji u Hrasnici klanjata je dzenaza hadzi Jusuf ef. Makicu. U 73. godini zivota 10.04. 2005. godine nedjelja oko 21:00 sati u porodičnoj kuci u Hrasnici prilikom pripreme za jaciju namaz Jusuf ef. je otputotovao u Vječni svijet, za kojeg je svoj zivot uvakufio.Nije se žalio na svoje bolove, uvijek je govorio da je mlad jer je znao šta je Dunjaluk.Dženaze namaz klanjao mu je veliki broj džematlija i preko 40 imama koje je redvodio Bekir ef. Makić, njegov bratić.Na mezaru poslije ukopa sa nekoliko riječi obratio Nezim ef. Halilović-Muderis, koji je naglasio hrabrost Jusuf ef. u toku agresije na BiH. Pridruzio se onim koje je je ispraćao-Šehidima. Rekao i dodao da se radi o efendiji koji je i kada je bilo najteže na svojoj dužnosti i to bez ikakve dunjalučke koristi, jer kada su granate padale on nije bježao sa mezarluka, vec je određivao svoju duznost bez imalo straha.

Bio je oženjen sa rahmetli Begom Ibrić i iza sebe su ostavili osmero djece, 4 kćerke i 4 sina od kojih je Hasan ef. Makic nastavio tradiciju svoje porodice i radi kao imam u džematu Komaran kod Brodarevo.

Molimo Allaha dz.š. da mu grijehe oprosti ,dobra djela ukabuli i učini ga stanovnikom dženneta.

Amin.

Izvor / Foto Sabahski ezani Hrasnica




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *