Kako je kriptovaluta pomirila Srbe i Albance: ‘Zarađuju baš svi, od tinejdžera do penzionera!‘

57

Kad su početkom 2018. godine milijuni digitalnih satova diljem Europe počeli odjednom kasniti, nikome nije bilo jasno što se događa. Prvo su Europljani “izgubili” tri minute u januaru, pa onda još tri minute u februru. U početku je to bila neznatna sitnica, ali kad se ponovila i treći put u martu, u Bruxellesu su shvatili da se nešto neobično događa.

Europska mreža operatera prijenosnog sustava za električnu energiju (ENTSOE) izdala je službenu ispriku. Tko god uzrokuje prekide u napajanju strujom zbog kojih digitalni satovi zaostaju, neka odmah to prestane raditi, oštro su zatražili. No, i dalje im nije bilo jasno o kome se točno radi pa su u međuvremenu odlučili da svih 36 europskih država, koje su priključene na zajedničku europsku električnu mrežu, ubrzaju frekvencije napona kako bi se ubrzali digitalni satovi.

Prošlo je još neko vrijeme dok europske vlasti nisu pronašle krivca. Pratili su nestabilnosti struje koje su ih dovele do sjevera Kosova, osporavanog područja u kojem su računala u takvom zamahu da je toj regiji danas potrebno 20 posto više električne snage nego prije pet godine.

Ovdje se, naime, stvorila prava meka za rudarenje kriptovaluta. Razlog tomu je što građani ne plaćaju javne usluge, a rudarenje je inače izrazito skupo zbog velike potrošnje struje. Primjerice, na Islandu se koriste geotermalni izvori koji znatno umanjuju troškove proizvodnje. Na sjeveru Kosova, pak, odvoz komunalnog otpada i vodu plaća vlada Srbije. Što se tiče struje, nju pokriva Kosovo. To znači da je rudarenje ovdje postalo relativno jednostavan i unosan način zarade uz određena početna ulaganja.

Kriptovaluta je digitalni novac, kreiran u digitalnom obliku kao sredstvo razmjene. Dolazi od riječi “kriptiranje”, odnosno “šifriranje”, a odnosi se na matematički pristup zaštite informacija. Ustvari se ne radi formalno o novcu jer postoji samo na internetu te ga ne nadzire i izdaje banka ili država. Često se rudarenje kriptovaluta uspoređuje s rudarenjem zlata. Osim što je za oboje potrebno ulaganje velike količine rada i energije za proizvodnju visoko vrijedne imovine, posjedovati jedinicu kriptovaluta je slično kao posjedovati neku količinu zlata. Oboje može imati veću ili manju vrijednost, ovisno o mijenjanju vrijednosti na tržištu.

Kad je počela “berba” kriptovaluta na sjeveru Kosova, njezini skupljači su bili isključivo kosovski Srbi. Za stanovništvo koje se bori s masovnom nezaposlenošću i plaćama u prosjeku od četiri stotine eura mjesečno, rudarenje se pokazalo kao relativno lak izvor prihoda. Novinar The Bafflera koji je posjetilo nekoliko kriptorudara na sjeveru Kosova, ističe kako je jedan srednjoškolski profesor matematike u Mitrovici u podrumu lokalnog kafića postavio dvjestotinjak rigova (računala za rudarenje kriptovaluta) u vrijednosti od sto tisuća eura, a protuvrijednost koju dobiva je 500 eura dnevno.

S druge strane, jedna grupa umirovljenika iz Zubinog Potoka se udružila i skupili su tri tisuće eura za rig koji im je počeo vraćati ulaganje nakon otprilike pola godine. Većina rudara su tinejdžeri, što ne iznenađuju s obzirom na to da imaju dovoljno slobodnog vremena. Osim toga, nezaposlenost među mladima prelazi 50 posto pa je jasno da niti nemaju mnogo izbora.

Albanski političari u Prištini su ubrzo shvatili čime se to bave kosovski Srbi. Međutim umjesto da pokrenu novi sukob na području već ionako kržljavom od mafijaša i ratova, odlučili su im se pridružiti. Nakon mnogih godina i desetljeća ratovanja, srpski i albanski političari konačno su pronašli zajednički jezik. Izgleda kako je mogućnost bogaćenja sve što je bilo potrebno za mir na Balkanu.

Krajem 2016. godine političari, koji su do prije dva desetljeća vodili gerilske jedinice protiv Srba, počeli su postavljati stotine rigova sjeverno od rijeke Ibar. Danas je više od dvije trećine kriptovalutnih farmi u posjedu Albanaca, tvrdi Veton Brahimi, poduzetnik koji je otvorio jedan od prvih Bitcoin bankomata u Prištini.

Ironija u svemu ovome, a možda i sudbina, je to da je ovo područje nekad bilo plodono rudarsko područje bivše Jugoslavije.

Rudnik Trepča, smješten istočno od Mitrovice, najveće je ležište olovno-cinčane rude u Europi. Obuhvaća zapadne, jugozapadne i južne dijelove Kopaonika i stoljećima je privlačio narode koji su se ovdje htjeli nastaniti ili trgovati. Rudnici u Trepči su prije ratova devedesetih godina zapošljavali 20 tisuća ljudi i bili zaslužni za dvije trećine bruto domaćeg proizvoda Kosova.

Danas se ovdje nalazi, uz velika ležišta cinka i olova, 17 milijardi tona ugljena i neodređene količine zlata, srebra, nikala i kadmija.

Za Trepčom su se dugo godina otimali Srbi, da bi ona konačno prošle godine postala u potpunosti vlasništvo Kosova. Statutom o Trepči je utvrđeno kako je ovaj kompleks od sada vlasništvo Kosova, na što je Srbija reagirala kazavši kako je time ugroženo egzistencijalno pitanje 3000 obitelji na sjeveru Kosova.

A dok se političari i dalje svađaju oko mnogih neriješenih pitanja na Balkana, nekolicina ljudi žedna zarade, odlučila je kako ne želi više živjeti u prošlosti. Poduzetni ljudi na sjeveru Kosova upustili su se u svjetski trend kripto rudarenja. Indikativno je da se slični model rudarenja Bitcoina, Ripplea i Ethereuma može zamijetiti i u nekim drugim postkomunističkim prostorima.

U Donjecku gdje su nekad radnici iskopavali ugljen, sada traže implementaciju blockchaina (glavna “knjiga” u koju se zapisuju sve transakcije i vrijednosne izmjene jedinica kriptovaluta) koja bi mogla zaobići međunarodni monetarni sustav pod vodstvom SAD-a. U gorju južne Abhazije, koja je nekad prehranjivala sovjete, sada proruske elite zaobilaze zapadne sankcije i prebacuju svoju imovinu u kriptosferu.

Sve su to područja gdje elita, umirovljenici, srednji sloj, nezaposleni i svi oni između, koriste valutu kako bi se obogatili i izbjegli odlazak u neke druge, kapitalističke, zemlje.