Mula Osman Rastoder, jedan od najistaknutijih bošnjačkih prvaka Gornjeg Bihora u Drugom svjetskom ratu, ostaje ličnost koja i danas izaziva oprečna mišljenja. Za jedne je on narodni gazija i zaštitnik bošnjačkog stanovništva, a za druge kontroverzna figura ratnog perioda.
Pripadao je narodnom pokretu koji će kasnije biti poznat kao Muslimanska milicija – formacija bez stroge ideološke platforme i vojne hijerarhije, čiji je osnovni cilj bio samozaštita bošnjačkih sela od četničkih napada.
Odbrana Petnjice i Gornjeg Bihora
U periodu od 1941. do 1943. godine, milicija pod njegovim vođstvom bila je ključni štit od četničkih pohoda. Najkrvaviji od njih bio je plan Pavla Đurišića, izveden po naređenju Draže Mihajlovića, da etnički očisti Limsku dolinu od muslimanskog stanovništva.
Donji Bihor tada je doživio genocidni pokolj – sela su spaljena, a civili, među njima žene, djeca i starci, brutalno ubijani. Među najkrvoločnijim izvršiocima isticao se Rade Korda.
Nakon masakra u Donjem Bihoru, četnici su krenuli ka Gornjem Bihoru. Tu ih je, međutim, dočekala odlučna odbrana predvođena Osmanom ef. Rastoderom. Prva velika bitka vođena je na Goduši, gdje su se Rastoderovim borcima pridružile jedinice Ćazima Sijarića. Među istaknutim ratnicima bili su Murat Mučić, Asim Kajević i Salko Škrijelj.
U žestokim borbama muslimanska milicija nanijela je Pavlu Đurišiću jedan od najtežih poraza, potisnuvši njegove snage preko Lima, prema Zatonu. Đurišić, poznat po napadima na nenaoružane civile, pred ozbiljnim protivnikom doživio je potpuni slom.
Rastoderove jedinice pobijedile su i u Petnjici, a njihova strategija bila je isključivo defanzivna – nisu napadale tuđe teritorije, već su se borile da zaštite domove, porodice i vjeru. Time je onemogućen četnički plan da, nakon Bihora, krenu ka Pešteri i Tutinu, te se spoje sa jedinicama Draže Mihajlovića na Goliji, Javoru i Kopaoniku
Uprkos ratnim zaslugama u očima svojih saboraca, Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača 25. decembra 1945. godine predložila je da se Mula Osman Rastoder proglasi ratnim zločincem. Odluka je potvrđena 20. februara 1946. godine u Beogradu.
Optužbe su uključivale saradnju s okupatorom, organizovanje milicije, pljačke, paljenje kuća i ubistva partizana 1941. godine. Rastoderovi branioci tvrde da su ove optužbe bile politički motivisane, da su iznesene bez suđenja i da nikada nisu potkrijepljene dokazima. On je likvidiran u potjeri, a za stradanje više od 1.000 Bošnjaka u istom periodu niko nikada nije odgovarao.
Historičar Šerbo Rastoder u emisiji “Pričao mi dedo” opisuje Muslimansku miliciju kao grupu ljudi okupljenu radi zaštite svojih kuća i porodica, a ne ideološku vojsku. Prema njegovim riječima, Gornji Bihor je zahvaljujući ovoj odbrani izbjegao sudbinu Donjeg Bihora.
Zmuber Muratović, autor knjige “Sandžački gazija Osman Rastoder”, navodi da je cijela Rastoderova porodica bila uključena u odbranu, a mnogi su poginuli braneći bošnjačko stanovništvo.
Lik i djelo Mula Osmana Rastodera i dalje su predmet rasprava. No, jedno je nesporno – zahvaljujući njegovoj odlučnosti i pobjedama nad Pavlom Đurišićem, generacije Bošnjaka Sandžaka danas žive, sačuvane od genocidnog plana koji je prijetio njihovom potpunom uništenju.