U središtu Novog Pazara, među uskim ulicama starog grada, prije samo nekoliko godina stajala je kuća koja je prkosila vremenu – stara preko 500 godina. Bila je jedan od najznačajnijih ostataka osmanskog naslijeđa, izgrađena kao dio vakufa Muslihudin efendije, zadužbinara čuvene Altun-alem džamije. Ova kuća, koju je Muslihudin efendija sagradio za imama džamije između 1516. i 1528. godine, simbolizirala je najdublje korijene bošnjačkog naroda na Balkanu.
Umjesto da bude zaštićena i obnovljena kao spomenik kulturne baštine, kuća je bez mnogo pompe srušena, a na njenom mjestu danas niče veliki stambeni objekat Islamske zajednice. Kako se dogodilo da ovakvo blago, jedan od najstarijih sačuvanih stambenih objekata u Novom Pazaru, Sandžaku, pa čak i na Balkanu, bude uništeno?
Gdje su bili oni koji bi trebali čuvati i štititi našu historiju? Ova tragedija nadilazi lokalne okvire – ona predstavlja simbolički pad jednog naroda koji, rušeći svoje nasljeđe, gubi dio vlastitog identiteta. Pročitajte osvrh profesora Esada Rahića:
“(Srušili smo najstariju kuću u Novom Pazaru, Sandžaku, Bosanskom pašaluku, u Republici Srbiji, a najvjerovatnije i na Balkanu.)
Jedan od najznačajnijih vakifa (zadužbinara, zavještilaca, ktitora) u Novom Pazaru je svakako Muslihudin bin Abdulgani, poznat i pod imenom Mujezin hodža.
On je vakif najpoznatije i najznamenitije novopazarske džamije – Altun-alem džamije, koja se prvobitno zvala Mujezin hodžina džamija, izgrađena u periodu između 1516. i 1528. godine.
U tom istom periodu Muslihudin efendija je u sklopu svog novopazarskog vakufa izgradio i mekteb u haremu Altun-alem džamije, han “koji je izgradio na trgu u Novom Pazaru“ – za koji je rahmetli Ejup Mušović pretpostavljao da bi mogao biti današnji Amiragin han, šest dućana pored hana „sa njegove prednje strane“, 2 kožarske – radionice u Tabačkoj čaršiji (trgu) na obali rijeke Raške (gdje je sada hotel „Vrbak“), 1 mlin (vodenicu) na početku mosta sa pet vodeničkih kamenova (vitlova) i kuću za imama.
Ovom prilikom govoriću o kući za imama koju je Muslihudin efendija napravio prije više od petsto godina.
Ta kuća je postojala do prije dvije-tri godine. Bila je preko puta Altun-alem džamije.
Kao vakufski objekat komunisti su je nakon Drugog svjetskog rata dali za stanovanje novopazarskim porodicama.
Novopazarci, pa niti stanari u njoj nisu bili vjerovatno ni svjesni da je kuća stara koliko i Altun-alem džamija i da je najstarija kuća za stanovanje ne samo u Novom Pazaru i Republici Srbiji, već vjerovatno i na Balkanu.
Kuća je stara preko 500 godina.
I umjesto da bude spomenik pod zaštitom države, umjesto da na njoj stoji spomen ploča da je u pitanju najstarija sačuvana kuća u Republici Srbiji, a vjerovatno i na Balkanu, ovaj historijski dragulj je srušen i na njenom mjestu se gradi veliki stambeni objekat u sklopu objekata Islamske zajednice.
Srušili smo jednu od najvećih turističkih atrakcija Novog Pazara i najdublji stambeni korijen bošnjačkog naroda u Sandžaku i Bosanskom pašaluku.
Pretpostavljam da oni koji su je srušili nisu bili ni svjesni šta ruše.
Znate li šta znači srušiti kuću staru više od 500 godina? Kuću koju je u sklopu svog vakufa napravio Muslihudin efendija za stanovanje imama Altun-alem džamije negdje između 1516. i 1528. godine.
Pa to je bošnjačka nacionalna, historijska i kulturna tragedija.
Alahu Uzvišeni, ovo se graniči sa abnormalnošću.
Uništili smo jednu od najvećih historijskih znamenitosti na Balkanu uz prešutnu saglasnost Zavoda za zaštitu spomenika u Kraljevu.
Što su oni šutjeli – jasno mi je. Ali što smo je mi srušili – nikada mi neće biti jasno.
Ovo nije smjelo da se dogodi.
Kuća je tokom vijekova doživjela izvjesne prepravke i adaptacije, ali njena osnovna konstrukcija je bila očuvana. Nju je trebalo rekonstruisati i revitalizirati, a ne srušiti.
Srušili smo najstariju kuću u Sandžaku, Bosanskom pašaluku, Republici Srbiji i vjerovatno na Balkanu.
Bošnjacima ne trebaju drugi neprijatelji. Oni su često najveći neprijatelji samima sebi.
Rušeći svoje historijske spomenike – urušavamo sami sebe.
Bože, Bože oprosti im, jer oni ne znaju šta rade!!!
Esad Rahić “