Kako su Ana Radović i Pribojac završili u betonskom propustu pored puta?

Smrt 20-godišnje Ane Radović sa Zlatibora i 37-godišnjeg Aleksandra M. iz Priboja, čije je tijelo pronađeno u automobilu sletjelom u betonski propust pored magistralnog puta Čačak–Požega, i dalje je obavijena nizom dilema. Nakon trodnevne potrage koja je potresla Srbiju, stručnjaci za bezbjednost saobraćaja ukazali su na moguće razloge tragedije i nedostatke koji su mogli doprinijeti kobnom ishodu.

Profesor Saobraćajnog fakulteta i sudski vještak Boris Antić navodi da je za konačan odgovor potrebno više vremena i detaljno vještačenje. Istraga, kako kaže, treba da utvrdi da li je vozač vozio neprilagođenom brzinom, izgubio koncentraciju ili je postojala neka distrakcija u vozilu.

„Do nastale posljedice nije smjelo doći. Još uvijek ne znamo da li je u pitanju greška vozača, veća brzina, distrakcija ili čak uticaj psihoaktivnih supstanci. Rezultati mogu pokazati i nešto sasvim drugo“, navodi Antić.

Posebnu pažnju stručnjak skreće na zaštitnu ogradu, koja na mjestu nesreće, prema dostupnim fotografijama, uopšte nije bila u funkciji.

„Da je ograda bila ispravna, vozilo ne bi moglo da sleti sa kolovoza i završi u kanalu. To je primarna linija zaštite koja, u ovom slučaju, očigledno nije postojala“, objašnjava on.

Automobil je, kako se pretpostavlja, najprije skrenuo sa puta na desnu stranu, zahvativši kosinu useka, zbog čega se vozilo nagnulo i pod uglom završilo u uskom betonskom propustu ispod puta – prostoru u koji, prema riječima stručnjaka, „ne možete precizno spustiti auto ni dizalicom“.

Milan Vujanić, penzionisani profesor Saobraćajnog fakulteta, smatra da je u krivini moglo doći do gubitka kontrole, umora, nepažnje ili neke neočekivane situacije u automobilu.

• „Možda je vozač zaspao, možda mu je nešto omelo pažnju, a moguće je i da je došlo do nesuglasica tokom vožnje. Ne možemo nagađati, ali činjenica je da ulazak u lakat krivinu zahtijeva potpunu koncentraciju“, kaže Vujanić.

Za mnoge ostaje nejasno i zašto vozilo nije pronađeno puna tri dana, iako je mobilni telefon stradale Ane Radović bio dostupan gotovo 14 sati nakon posljednjeg poziva. Profesor Antić objašnjava da sistem panik-poziva u Srbiji nije u potpunosti definisan, te da dronovi ili termovizijske kamere nisu bili upotrijebljeni tokom potrage.

Prema porodici, Ana je 23. novembra krenula sa Zlatibora ka Beogradu kako bi uplatila ispite na fakultetu. Sa bratom se posljednji put čula u 18:45. Nakon toga – telefon je zvonio, ali se niko nije javljao. Njena majka nestanak je prijavila sutradan u policiji u Užicu.

Vozilo je na kraju pronađeno duboko u betonskom propustu, improvizovanom kanalu koji služi za odvod atmosferske vode. Upravo taj položaj vozila dodatno je otežao lociranje automobila prizemnih patrola.

Identitet muškarca koji je stradao s Anom takođe je privukao pažnju javnosti, jer je riječ o Aleksandru M., ranije ranjavanom u pucnjavi u Železniku i osobi koja je radila u obezbjeđenju Nebojše Stojkovića Stojketa. O njihovom poznanstvu se tek nagađa.

Tragedija je izazvala burne reakcije javnosti i društvenih mreža. Brojni javni akteri izrazili su saučešće porodici, a istraga će u narednim danima pokušati da razjasni šta se zaista dogodilo u kobnoj noći na magistralnom putu između Čačka i Požege.