Kapetan Gradaščević Milošu Obrenoviću: “Kad mu ja preko Drine vode pređem i na Šabačko polje s Bošnjacima dođem”

369

Prije 190 godina Bošnjaci su predvođeni Husein-kapetanom Gradaščevićem pokušali steći autonomiju Bosne unutar Osmanskog carstva. Pokret za autonomiju krvavo je poražen sredinom 1832. godine. Povodom godišnjice podsjećamo na prepisku između bosanskog vezira Gradašćevića i srpskog kneza Miloša Obrenovića.
R.I.

Još prije no se Husein obratio arzuhalom na velikog vezira, došlo je između njega i kneza Miloša do interesantne prepiske, koja nam daje jasnu sliku o ovoj dvojici susjeda, a iznio ju je dr. Gavrilović u trećoj knjizi svoga djela Miloš Obrenović. Knez Srbije pazio je budnim oko, što se zbiva preko Drine, bio je dobro upućen u razdor plemstva, a i sam je intrigirao, koliko je više mogao.

Nakon bitke na Kosovu poslao je Knez Miloš 50.000 groša Huseinu na peškeš, da ga tako obveže i obećao mu poslati još toliko, kad u Ušćup (Skoplje) dođe. Već u studenom vidio je Miloš, da je Gradaščevićeva stvar propala, pa da mu ne propadne i gornja svota, pisao je Fidahiću u Zvornik, kad je ovaj zatražio danak od Jadra i Radjevine, 29. studenog (po st.), da je još ljetos na ime toga danka poslao gornju svotu Gradaščeviću kao seraskeru cijele Bosne i uputio ga, da se o tome izvijesti kod samog Gradaščevića, što ovaj i učini.

Husein je odgovorio 16. XII. iz Travnika Mahmud paši, ali je pismo bilo zapravo na adresu Miloševu, kome ga je ovaj i poslao. Husein je tvrdio, da mu je Miloš zaista poslao na Kosovo 50.000 groša, ali ne u ime poreza Jadrana i Radjevice već “na peškeš” i “sebečanjima svojim jošti više šilat za one moje postupke”. Miloš se vara pisao je Husein dalje, ako se nada da će Jadar i Radjevinu otcijepiti od Bosne:

“On (Miloš) veli i govori da sablju ima, on je jošt nije počeo ni kovati, a kamo li da je ima, a meni nije potrebno ništa, no samo dosta sablju naoštriti, pa tako u Boga se uzdam i njemu se dobro molim, kad mu ja preko Drine vode pređem i na Šabačko polje s Bošnjacima dođem, još će mi i više peškeša davati i dati, a za mali kusur poreza ondašnjeg naroda hoće mi dževap dati, a kada u Ćupriju palanku dođem, onda ćemo se ne samo za godišnji no i za više zaostavši kusur poreza nakusurivati i naplaćivati s njime, sve što je od naroda ondašnjeg zulumom oduzeo i narod onaj u liko opsao od njega ću uzeti i narodu na volju učiniti.”

(Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela IV, Veselin Masleša, Sarajevo, 1991, str. 39.)