Sinoćni koncert orkestra „Damar“ u Novom Pazaru bio je poseban doživljaj za sve prisutne. Publika je uživala u promociji albuma na kojem se nalazi pet pjesama autora Rasima Ljajića, među kojima je najveći utisak ostavila pjesma posvećena njegovoj majci, jednostavno nazvana „Majka“. Ova emotivna numera izazvala je suze i duboku povezanost svih onih koji su je čuli, a osvrt na nju dao je politikolog i izvršni direktor Akademske inicijative „Forum 10“, Fahrudin Kladničanin.
Kladničanin je istakao maestralno izvođenje pjesme od strane Jelene Jakovljević, čiji je glas oživio Ljajićeve stihove na način koji se rijetko viđa. On je uporedio njen glas sa mješavinom najpoznatijih izvođača sevdalinki i narodnih pjesama, poput Safeta, Zehre, Silvane i Hanke, dok je sama emocija pjesme odvela publiku u svijet sjećanja, tuge i zahvalnosti. Kroz njen glas čula se priča o majčinskoj ljubavi, borama koje nose njihove brige i rukama koje daju bez ikakvih očekivanja. FB status Fahrudina Kladničanina prenosimo u cjelosti:
KADA DUŠA ZAPLAČE IZ SRCA
PESMA O MAJCI – RASIMA LJAJIĆA
Novopazarska publika sinoć je uživala na koncertu orkestra „Damar“ koji je promovisao album na kojem se nalazi i pet pesama autora Rasima Ljajića. Ne treba trošiti riječi na interpretatorske sposobnosti maestralne Jelene Jakovljević koja je svaku pesmu, posebno nama dobro poznate sevdalinke otpevala kao da dolazi iz svijeta u kojem se konji po mjesecu kuju, ali to nije sve, ona je glasom dočarala i hitanje meleka da umori sultana i dušu mu sa ovog svijeta što prije odnose, ali to nije sve, videli smo i Halimu, milu dragu Alajbegovu, i onaj snijeg što stalno pada na behar i voće ,i kiši koja pada, a ne može – aman jarabi! Od svega pomalo satkano je u glasu prekrsane žene Jelene – malo Safeta, Zehre, Silvane, Cuneta, Hanke, Niške Banje i tuge vranjanske.
Prije svega ova crtica je komentar na pesmu koju je Rasim Ljajić posvetio svojoj majci. Vibracija emocije koju šaljemo prema našim majkama je po sve različita od svih koje postoje, moglo bi se reći da je najačistija, najblistavija, po sve i najvažnije – najiskrenija. U toj emociji nema laganja, foliranja, blefiranja, fejkovanja, dvoličnosti – jok more! Napisao je Rasim i pesme koja nas podsećaju na život i ljubavne jade, neostavrane želje, kajanja i tugovanja, ali one su po sve drugačije, kod njih je emocija ipak na određenoj distnaci, jer tu srce peva iz duše, kod pesme o njegovoj majci, o njegovoj Behi – duša plače iz srca. Kada duša zaplače iz srca onda se nižu stihovi o strepnji, patnji, dobru, ranama i bolu, kao večnim ožiljcima i trajnim svjedocima na majku, majku, majku – pod čijim se nogama dženet nalazi. Ako prizovem sećanja iz detinstva to je mirs hrane, i vrućeg hleba koji se širio iz podruma, mahalske dece nahranjene, ali i majčine lijeve koja nije znala šta desna ruka daje. Čista emocija se prepoznaje i od nje ljudi plaču, suze idu jer duša prazni svoju lubinu, a Rasimova pesma o majci je to uspela, jer emocije se dijele, kod pravih ljudi – uvijek široke ruke! Za naše majke koje su još uvijek žive, i za sve majke koje su hodile ovom zemljom, jer je njihov život jedna velika briga, da parafraziram Rasimovo shvatanje majčinih bora. Hvala mu.